“Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu (nadahnutoj izjavi), nego provjeravajte duhove (nadahnute izjave) jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet.“ (1.Ivanova 4:1)

S obzirom da se slika Mesije koju danas imamo oslanja na začeću i uskrsnuću kao dva jedinstvena događaja, pokušajmo zamisliti one pisce koji su napisali svoja evanđelja u kojem su na kraju teksta spomenuli Isusovu smrt, ali su izostavili Isusovo uskrsnuće. Da li bi to imalo smisla? Da li bi se zbog izostavljanja tog jedinstvenog događaja moglo koristiti njihove spise za stvaranje prave slike o Mesiji? Vjerojatno ne. Isto je tako sa izostavljanjem nadnaravnog začeća. Kako su onda Ivan i Marko mogli izostaviti priču o djevičanskom začeću, ako je ona ključna za tu jedinstvenu sliku o Mesiji? Oni očito za tu priču nisu još čuli ili ta priča za njih nije bila vjerodostojna. No, njihovo evanđelje je i bez toga bilo cjelovito i potpuno svjedočanstvo i kao takvo je dano vjernicima za stjecanje vjere u potpuno ljudskog Isusa Krista bez ikakve aluzije na predpostojanje i utjelovljenje. Prema tome, ako se u njihovo vrijeme čule razne priče o Isusu koje su se prepričavale među nekim vjernicima one za njih nisu nisu bile utemeljena na činjenicama. Zato oni tu priču nisu stavili u svoje evanđelje o Isusu. Kako i zašto se onda ta priča našla u ostala dva evanđelja? 

Budući da ne postoje izvorni tekstovi četiriju evanđelja, nego samo prijepisi iz kasnijeg razdoblja, onda ne možemo imati direktni dokaz da li je došlo do namjernog umetanja i korigiranja teksta osim što bi svaki dobar poznavalac starih rukopisa vjerojatno uočio neke detalje koji upućuju na to. Ukoliko je netko u ono vrijeme pokušao nekim izmjenama teksta izbaciti Josipa iz Isusovog obiteljskog stabla, to očito nije uspio, osim što je pokušao pogodovati gnosticima i filozofima da se Isusa lakše promovira kao božansko predpostojeće biće koje je samo fizičkim izgledom bilo nalik čovjeku. Tvrditi da je Isus začet na prirodan način je danas mnogo teže dokazati jer svi posjedujemo Biblije koje priznaju kanon u koji su ušla i ta dva evanđelja s kratkim opisom djevičanskog začeća za koje postoji sumnja da su naknadno ubačeni u tekst. Iako nažalost nema opipljivih dokaza umetanja teksta o začeću, postoje neke indicije da se to moglo dogoditi.