Vidjeli smo da je cilj propovijedanja širenje poruke kojom se obuhvaćalo široke mase ljudi. Nakon što su bili uvjereni da su na nekom području velika većina ljudi izravno ili neizravno čuli dobru vijest, evanđelizatori su išli dalje i nisu se ponovno vraćali propovijedati tim istim ljudima. Ako su se vraćali na ta područja onda su se posvetili samo onima koji su povoljno reagirali i od njih su činili učenike koje su zatim poučavali. To je bila metoda kojom su se koristili apostoli i drugi evanđelizatori. Oni koji su sijali sjeme kraljevstva i širili dobru vijest nisu uvijek morali ostati na tom području i zalijevati kako bi poučavali obraćenike. Zalijevanje bi prepustili drugoj sposobnoj braći koja su u međuvremenu bila osposobljena i postavljena da poučavaju u skupštini poput Ananije iz Damaska.

Kad je Isus tražio od svog 'roba' (zastupnika) da redovito hrani služinčad onda nije mislio na dijeljenje te hrane izvan Božje kuće. Danas imamo situaciju da Watchtower ulaže velike napore i novce da duhovnom hranom preko časopisa i publikacija opskrbljuje ljude izvan Zajednice. Umjesto da se za širenje dobre vijesti koristi jedinstvena brošura koja bi na jednostavan i kratak način svim ljudima dala 'temeljito svjedočanstvo' kojeg trebaju čuti, oni takve ljude preko svojih članova (volontera) redovito informiraju i bombardiraju sa mnoštvom različitih informacija preko časopisa koji se štampaju u milijunskim primjercima. Stoga se dešava da preko 90% onih koji dugo vremena čitaju njihova izdanja i koje se posjećuje u njihovim domovima, uopće ne dolaze na sastanke gdje bi se poučili. Čak se mnogi članovi skupštine (kako bi ispunili svoju satnicu) posvećuju osobama na svom području koji, poput Grka u Pavlovo vrijeme, vole slušati ili čitati nešto novo ili se posvećuju onima koji vole slušati ono što im škaklja uši, ali se teško mogu uvjeriti u istinitost dobre vijesti. Apostoli i prvi kršćanski propovjednici se nisu nikad na takav način posvetili takvim osobama, nego su pozivali zainteresirane da se pridruže kršćanima na njihovim sastancima gdje su mogli dobiti potpunu pouku i uvjeriti se da je Bog zaista s njima. Ukoliko netko nije pokazao pravi interes, oni se nisu zamarali oko njega, niti su zahtijevali da se takvima ponovno propovijeda. Tako je postupao i sam Isus Krist.