Razumjeli smo da će  pravednici izaći na ‘uskrsnuće života’ tokom prvog milenija, a nepravednici na ‘uskrsnuće osude’ tokom drugog milenija. No, pogreške nastaju kod se tumači da se uskrsnulima neće suditi za djela koja su učinili prije smrti. Naime, kada se Pavlova izjava: "Jer tko je umro, oslobođen je od svojega grijeha" tumači izvan konteksta i izvan onoga što je prije toga rekao o osudi zlih tokom Božjeg dana suda, onda je to za posljedicu imalo da su se takvom tumačenju prilagođavali neki drugi biblijski tekstovi (Ri 6:7; vidi okvir). Ako bi fizička smrt sve ljude oslobodila njihovog grijeha onda se s tim ne slažu Isusova izjava: 

"jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći - oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude." (Iv 5:28,29)

Umjesto da se Isusove riječi uzmu kao mjerilo prema kojem bi se prilagodila Pavlova gornja izjava, učinjeno je suprotno. Tako Zajednica tvrdi da će pred sve ljude biti postavljeni zahtjevi prema kojima bi se vidjelo kakvo će se na kraju pokazati njihovo uskrsnuće. Oni koji nakon uskrsnuća budu činili dobro bit će kao da su izašli na ‘uskrsnuće života’, a oni koji budu činili zlo bit će kao da su izašli na ‘uskrsnuće osude’. Po tom tumačenju će i pravednici i nepravednici biti izjednačeni kao simbolični ‘mrtvaci’ sve do kraja tisućugodišnjeg Suda (Usporedi knjigu "Vječno živjeti" str.180; knjigu "Raspravljanje" str. 399)

Međutim, iako će nepravedni ljudi tokom dana Suda biti suđeni po Božjem zakonu kojem će se trebati podložiti, Biblija jasno daje do znanja da će nakon uskrsnuća najprije biti suočeni s osudom zbog svojih djela koja su počinili prije uspostave Božjeg kraljevstva. Pogledajmo kako je to jasno objasnio sam apostol Pavle:

U izdanjima Zajednice JS se tumači da se izraz "i svici su se otvorili" u Otkrivenju 20:12,13 odnosi na Sud koji neće uzimati u obzir postupke prije uskrsnuća nego samo djela učinjena nakon uskrsnuća, odnosno nakon otvaranja tih svitaka. Međutim, takva se tvrdnja ne može temeljiti na Bibliji jer se ne poklapa sa proročanskim opisom iz Danijela 7:10, gdje se spominje Sud nad zlim političkim poretkom i to u vrijeme kad ‘Sud sjedne i knjige se otvore’. Otvaranje ovih ‘knjiga’ se tumači tako što će Bog izreći osudu ovom poretku na temelju njihove cjelokupne ljudske povijesti, a ne na temelju onoga što je politička ‘zvijer’ činila od trenutka kad su se ‘knjige’ otvorile. (Danijelovo proročanstvo, str.144. st.33.).

Zar onda nije logičnije tvrditi da će pravednici automatski ustati na ‘uskrsnuće života’, a da će nepravednici ustati na ‘uskrsnuće osude’ jer će im biti suđeno na temelju onog ‘imena’ kojeg su stekli prije nego su dovedeni pred Sud? S tim se slažu i Isusove riječi upućene ljudima prvog stoljeća koji su ga odbacili, a koji su odavno mrtvi: "Riječ koju sam govorio – ona je ta koja će mu suditi u posljednji dan" (Iv 12:48). Očito će nevjerni i zli Židovi Isusovog vremena uskrsnuti i biti suđeni zbog odbacivanja Isusa kao Mesije. Ako znamo da su među njima i oni koji zavrjeđuju osudu gehene, onda će uskrsnuti sve nepravedne osobe bez obzira na težinu njihovog grijeha. Isusova riječ će stoga bit temelj ‘svitaka’ koji će biti otvoreni u vrijeme suda nad svim vrstama nepravednih osoba.

Kad su u pitanju nečiji postupci, Isusova izjava iz Ivana 5:28,29, uzima u obzir prošlo svršeno vrijeme. Isus ovdje jasno govori da će se ljudi prilikom uskrsnuću razlikovati jedni od drugih po onome što su činili prije svoje smrti (usporedi 2.Ko 5:10; Mt 12:34-37). On ne spominje one koji nakon uskrsnuća budu činili dobro ili zlo, nego one koji su ta djela činili prije uskrsnuća. Pavle je to parafrazirao kad je rekao da će biti "uskrsnuće i pravednih i nepravednih" (Dj 24:15). Pravednici su oni koji su činili dobro, a nepravedni oni koji su činili zlo (usporedi Mt 5:45). Za one koji su proglašeni pravednima i "koji su u zajedništvu s Kristom Isusom nema osude" (Ri 8:1). Zato je Isus za takve rekao da "ne dolaze na sud" nego će odmah preći "iz smrti u život" (Iv 5:24). Oni neće morati ići na Sud da bi im se dokazala krivica tako da će odmah naslijediti kraljevstvo. Njima će Sud dokazati da su pravedni u Božjim očima što će biti potvrđeno dobivanjem vječnog i neraspadljivog života kojeg će dobiti "u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk posljednje trube" (1.Ko 15:52). Budući da su pobijedili Sotonu, njegov svijet i svoje grešno tijelo neće morati prolaziti kroz zadnju kušnju kako bi ponovno dokazivali stav svoga srca. Kad bi pravednici morali ponovno dokazivati svoju vjeru i ljubav prema Bogu, onda ispada kao da Bog u njih nema povjerenja i da ono što su učinili za opravdanje i čast Božjeg imena pada u vodu. Tada bi njihova samopožrtvovna služba i odanost Bogu bila beskorisna. Međutim suprotno tome, Bog će ih nagraditi i dati im puno povjerenje time što će im povjeriti, ne samo zemlju, nego i nepravedne ljude kojima će pomagati da uvide kako se i oni mogu okoristiti Božjim darom vječnog života.

Kad ‘veliko mnoštvo’ pravednika ne bi dobilo neraspadljivi vječni život prije uskrsnuća nepravednika tada ne bi mogli dati pravo svjedočanstvo svim tim nepravednim ljudima u pogledu blagoslova i nagrade njihove vjere. Prema tome, bit će upravo onako kako je Isus objasnio kad je rekao da

"oni koje se nađu dostojnima živjeti u onom poretku i uskrsnuće od mrtvih (...) neće moći umrijeti jer će biti kao anđeli, i bit će djeca Božja jer će biti djeca uskrsnuća." (Lk 20:35,36; Ri 8:21)

Isus je više puta za pravednike svoga vremena rekao da će ih on ‘uskrsnuti u posljednji dan’ (Iv 6:39,40,44,54). Te riječi ne bi imale smisla ako u sebi nisu nosile veće značenje. Naime, on će uskrsnuti nepravednike, ali oni neće biti djeca Božja niti djeca uskrsnuća. Razlika je u tome što ovdje riječ ‘uskrsnuti’ u sebi nosi značenje ustajanje pravednih iz stanja smrti i raspadljivosti u stanje vječnog života i neraspadljivosti (2.Ti 1:10). To je ‘uskrsnuće života’.

Ne postoji posljednji dan za zemlju i čovječanstvo jer će oni trajati zauvijek. Izraz 'posljednji dan' se odnosi na posljednje vrijeme dano ljudima da se vrate pod vlast Božjeg kraljevstva. Nepravednici neće naslijediti kraljevstvo iako će mnogo njih fizički uskrsnuti (1.Ko 6:9,10; Mt 7:21). Fizička ‘smrt’ ih ne oslobađa krivnje za grijeh pa će njihovo uskrsnuće biti ‘uskrsnuće osude’, kako bi im se dokazala nepravednost (Iv 5:29). Sudit će im se za ono što su radili u svom tijelu prije smrti (2.Ko 5:10). To što su radili je izraz stanja njihovog grešnog stanja srca. Naime, oni će uskrsnuti sa svojim grijesima a time i sa određenim obilježjima grešnog čovjeka. Iako će dobiti novo fizičko tijelo, ono će biti smrtno i podložno drugoj smrti. Zato ih Biblija naziva ’mrtvacima’. Grijeh će i dalje vladati u njihovim mislima i srcima. Kao takvi će i dalje nositi u sebi smrtnost, a time i osudu koja ih je obilježavala prije smrti. Od te osude će se morati osloboditi za vrijeme Kristove vladavine kada će biti na snazi priprema očišćenja.

Da bi nepravedni bili oslobođeni stanja raspadljivosti, moraju doživjeti oproštenje svojih grijeha putem simbolične ’smrti’. U kom smislu? Oni će također morati ‘umrijeti grijehu’. Morat će u određenom vremenu prihvatiti pripreme koje su za njih učinjene u pravcu očišćenja od grijeha i dobivanja vječnog života. Tada će ih ta smrt (po Kristu) osloboditi grijeha (Ri 6:7). Oni koji prihvate te pripreme će na kraju postati punopravni članovi Božjeg pravednog naroda i tek će tada kao pravednici moći naslijediti Božje kraljevstvo (1.Ko 6:9-11). Do tada će se nalaziti izvan raja, odnosno van grada Božjeg kraljevstva (Ot 21:27). Vrata raja će biti otvorena i za sve one koji uskrsnu kao nepravednici tokom drugog milenija kako bi oni među njima koji to žele ušli i dobili vječni život (Ot 20:5; 1.Ko 15:23). Ako ne prihvate pripreme za oslobađanje od grijeha i smrti, onda konačno odlaze u drugu smrt koja je posljedica njihovog vlastitog grijeha (Ot 21:7,8).

Vidjeli smo iz prethodnog razmatranja da svi nepravednici uskrsavaju s grijehom koji će ih i dalje voditi u smrt kao posljedicu. Njih fizička smrt ne oslobađa od grijeha. Oni nisu umrli u Gospodinu, nego u Adamu bez obzira da li su upoznali Boga i njegovu volju ili ne. Za takve je Krist rekao da će ‘umrijet u svojem grijehu" (Iv 8:21,24). Time nije mislio da će ih Adamova smrt osloboditi grijeha, nego da će umrijeti i uskrsnuti u svojem grijehu. Oni će uskrsnuti sa grijehom pod kojim su robovali i s kojim su umrli.

Svi oni koji za vrijeme svog života ne umru grijehu, sa sobom nose sva obilježja nepravednih ljudi koji robuju grijehu. To će biti upisano u njihovoj riznici srca tj. duši. Ono što su činili za vrijeme svog života, odlazi sa njima u smrt kao dio njihove osobnosti. S tom grešnom osobnošću uskrsavaju kao Adamova djeca. I dalje će u svojoj osobnosti biti prepoznatljivi kao bludnici, idolopoklonici, preljubnici, lopovi, pijanice… koji nakon uskrsnuća neće naslijediti kraljevstvo iako će time dobiti prednost da žive pod njegovom vlašću (1.Ko 6:9-11). Da bi naslijedili kraljevstvo morati će u određenom vremenu prihvatiti pripreme koje vode u vječni život. Svog grijeha će se morati riješiti vlastitom željom i voljom. Bog ih neće s uskrsnućem automatski riješiti njihove grešne osobnosti koja i dalje kao takva vuče za sobom nepravedna dijela. Zato samo oni uskrsavaju na osudu. Prema tome:

 Isus je

• Za pravednike      –      uskrsnuće i život
• Za nepravednike  –      uskrsnuće i osuda

Fizičkom smrću neke osobe s njima umire i grijeh, ali se s uskrsnućem taj grijeh s njim ipak budi kao dio njegove osobnosti. Smrt ga ne može osloboditi njegove vlastite grešne osobnosti. Takva osoba je nepravedna jer je ‘slobodna od pravednosti’ (Ri 6:20). Ona će i dalje biti pod uvjetnom kaznom smrti. Uvjetna kazna podrazumijeva kaznu koja će biti izvršena ako dotični u određenom vremenu ne umre grijehu, kako bi mu se on oprostio. Zato bezbožnici i nepravednici dolaze na Sud jer njihova imena još nisu zapisana u knjizi života. Oni su i dalje mrtvi u Božjim očima i zato neće imati prednost okusiti bolje uskrsnuće ili uskrsnuće života, nego ‘uskrsnuće osude’.

Možemo zaključiti da će onaj tko za vrijeme svog života ne umre grijehu, i dalje robovati grijehu koji vlada nad njim. S ovim se objašnjenjem slažu Pavlove riječi:

"…znajući da će te od Jehove dobiti primjerenu nagradu – nasljedstvo (…) tko čini nepravdu, uzvratit će mu se ono što je nepravedno učinio…" (Kol 3:24,25)

Naime, oni koji služe Bogu će dobiti u nasljedstvo vječni život (Tit 3:7). Takvima je Isus rekao da će im za sve dobro što su učinili biti ‘uzvraćeno o uskrsnuću pravednih’ (Lk 14:14). Ako bi uskrsnuli pod vlašću druge smrti onda ne bi mogli govoriti da će im biti ‘uzvraćeno’ na primjeren način. Primjerena nagrada nasljedstva koju će Bog dati pravednicima je vječni život. Taj dar vječnog života nepravednici neće dobiti prilikom svog uskrsnuća. Nepravednici će biti udaljeni od Gospodinova lica, te će zbog ropstva raspadljivosti osjećati nevolju i tjeskobu koja će ih trebati potaknuti na pokajanje (Mt 7:21-23; Ga 6:8; 2.So 1:5,6). Tako će im biti uzvraćeno ono što su nepravedno činili. U to vrijeme suda Bog će:

"… svakome uzvratiti po djelima njegovim: onima koji ustrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i neraspadljivost- vječni život. A svadljivce i nepokorne istini, a pokorne nepravdi čeka srdžba i gnjev, nevolja i tjeskoba. To čeka svakog čovjeka koji čini zlo (…). A slava i čast i mir čeka svakoga tko čini dobro." (Ri 2:6-10)

Bog će svakom uzvratiti ono što mu pripada po mjerilima njegovog pravednog suda. Dan smrtni može zaključiti nečiji život time da ga označi onim obilježjem njegove osobnosti s kojim će se računati njegovo uskrsnuće. U tom smislu je za pravednike "bolje ime nego dobro ulje i dan smrti nego dan rođenja" (Pr 7:1; usporedi 1.Pe 4:16). Ove riječi imaju smisla jedino ako ustvrdimo da nepravednima dan smrti može biti gori od dana rođenja jer će sa sobom u smrt ponijeti svoj grijeh s osudom. Ono što netko ponese sa sobom u dan smrtni je ‘ime’. Ime je povezano sa svim obilježjima nečije osobnosti. S tim ‘imenom’ se uskrsava. Npr. lažov, ubojica, bludnik neće trebati više činiti zlo, ali će takva osoba i dalje bit ono što je povezano s tim njegovim ‘imenom’. Bog ne može tek tako skinuti ljagu sa njihovog imena. To će biti prepušteno svakom pojedincu kroz period Suda.

Smrt nikoga ne oslobađa njegove odgovornosti za loše postupke koje je činio za svog života, jer su ga one učinile nepravednim u Božjim očima. Iako Bog oprašta nečija bezakonita djela, odgovornost ostaje. Posljedica toga je ‘srdžba i gnjev, nevolja i tjeskoba’ zbog spoznaje da su odvojeni od Gospodinova lica. Budući da uskrsavaju kao nepravedni, znači da će takvima prilikom uskrsnuća biti uzvraćeno za ono što su nepravedno učinili. Prilikom smrti svatko sije ono što je ostalo zapisano u njegovoj osobnosti. "Jer što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti [raspadljivost], a tko sije s obzirom na duh, od duha će požeti vječni život" (Ga 6:7,8)

• ‘raspadljivost’ – stanje tijela nakon uskrsnuća nepravednih
• ‘vječni život’ – stanje tijela nakon uskrsnuća pravednih

‘Žetva’ o kojoj Pavle govori odvijat će se u vrijeme uskrsnuća. Tada će se žeti neraspadljivi ‘vječni život’ s jedne strane i raspadljivi smrtni život s druge strane. ‘Raspadljivost’ podrazumijeva stanje onih koji će i dalje u sebi nositi grijeh. Prema tome, nepravedni će biti suđeni po onome što ih čini takvima i što je sastavni dio njihove osobnosti koju su stekli do vremena Kristovog preuzimanja vlasti. Oni se moraju pokajati za ono što su činili prije toga, a ne za ono što će činiti poslije toga. Ono što će činiti nakon uspostave Kristove vladavine bit će samo dokaz da li se iskreno kaju ili ne.

Isus je rekao Židovima da će ‘umrijet u svojem grijehu’. Što to znači? Da bi to razumjeli moramo imati u vidu da je te nevjerne Židove Isus stavio nasuprot pravednika koji očito neće umrijeti u svojem grijehu. Prema tome, čak i fizička smrt može samo pravednike u potpunosti osloboditi od njihovog grešnog stanja, na način da će uskrsnuti u neraspadljivi vječni život. Oni su svetim duhom ‘zapečaćeni za dan kad će ih otkupnina osloboditi’ (Ef 4:30). Ako i umru oni u ‘posljednji dan’ uskrsavaju u život i ne dolaze na Sud jer su njihova imena zapisana u knjizi života. To je ‘bolje uskrsnuće’ koje je povezano s oslobođenjem od grijeha i uskrsnućem u neraspadljivost. Nepravednici koji umiru u svojim grijesima će po tom pitanju okusiti život koji će i dalje biti podložan smrti, a time i raspadljivosti kao posljedici njihovog grešnog stanja srca. To je način na koji će se istaknuti Božja pravednost tokom dana suda. Sada razmotrimo nešto više o samoj instituciji Vječnog suda, o njegovoj svrsi i vremenu kada će biti uspostavljen.