Da li su onda Isusovi učenici za njega ikad govorili da je on nebeski Sin Božji (božanstvo)? Što možemo saznati iz evanđelja u kojem nalazimo nekoliko njihovih izjava? Pogledajmo:

“Kad su se popeli u čamac, vjetar utihnu, a oni u čamcu se pokloniše Isusu, govoreći: ‘Ti si zaista Sin Božji’“ (Matej 14:32-33)

“Tada ih on upita: A šta vi kažete, ko sam ja? Simon Petar mu odgovori: Ti si Krist, Sin Boga živoga. Blago tebi, Šimune, sine Jonin, reče mu Isus, jer ti to nije objavio čovjek, nego moj Otac, koji je na nebesima’“ (Matej 16:13-18)

Već smo vidjeli zbog čega su ga njegovi učenici smatrali i nazivali ‘Sinom Božjim’ budući da su očekivali onog koji će biti pomazan za tu funkciju, a ne onog koji je prvi stvoren ili doslovno rođen kao nebeski Sin. Čuda koja je činio su bila potrebna da bi ga poistovjetili s Mojsijem kojega narod također ne bi mogao prihvatiti kao 'čovjeka (Sina) Božjeg' niti ga slušati da Bog preko njega nije činio čuda. Zato treba iz njihovog kuta gledati na Isusa kojeg su prihvatili za tog Mesiju (Krista). Da bi to dodatno razjasnili usporedimo Mateja 16:13-18, sa Markovim izvještajem u kojem stoji:

“On ih upita dalje: "A za koga me vi držite?" Petar mu odgovori: "Ti si Krist." (Marko 8:29)

Što primjećujemo? Marko u svom izvještaju ne spominje izraz ‘Sin Božji’ nego samo: “ti si Krist (Pomazanik)”. Izraz ‘Krist’ se među Židovima uvijek koristio za onog čovjeka kojeg je Bog pomazao za svog slugu. Budući da je ovdje riječ o pomazanom kralju iz Davidove loze za čijeg je nasljednika Bog rekao (prema 2.Sam 7:14) da će mu biti ‘Sin’ onda se podrazumijeva da je onaj tko je od Boga postavljen za kralja, ne samo Krist (Pomazanik) nego ujedno i ‘Božji Sin’ po duhovnoj funkciji (kao i Salamun), pa je Matej u svom evanđelju nadopunio Petrove riječi sa “Krist, Sin Božji”, dok je za Marka bilo dovoljno reći za Isusa da je ‘Krist’ (Pomazanik) što samo po sebi određuje značenje naziva ‘Sin Božji’ kojeg je mogao nositi pomazani čovjek, kralj. 

Da je Mesija trebao biti nebesko božanstvo onda bi pojam ‘Sin Božji’ određivao značenje izraza ‘Krist’, ali to nije slučaj jer bi onda svi pomazanici bili božanska bića. Iako su po pomazanju svetim duhom i drugi nazvani ‘sinovima Božjim’, u slučaju Isusa se u nazivu Krist, Sin Božji podrazumijevalo nešto više, odnosno da se radi o onome koji je od sve Božje djece i od svih pomazanika učinjen prvim Sinom i prvim nasljednikom Božjeg kraljevstva u skladu sa riječima:

“A kad smo djeca (Božja - Isusova braća po jednom Ocu) i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Kristovi…” (Rim 8:17; Heb 2:11)

Jedan od apostola je bio i Toma. Znamo da je on prihvatio Isusa za Krista (Mesiju). Budući da je bio sumnjičav trebao je imati čvrste dokaze kako bi povjerovao u sve što je vezano za njega. Međutim na kraju ipak nije mogao povjerovati u Isusovo uskrsnuće bez da se ne uvjeri svojim očima. Nije čak vjerovao svojim najbliskijim suradnicima. Ako je bio sumnjičav po pitanju uskrsnuća, kako je onda prije toga mogao bez nekog dokaza povjerovati u Isusovo nebesko postojanje i rođenje putem djevičanskog začeća koje se nije moglo ničim dokazati i potvrditi Pismom? Da je vjerovao u Isusovo predpostojanje onda bi u tom slučaju uskrsnuće bio sasvim očekivani događaj i ništa neobično za Isusa koga je Bog transformirao u zametak i oživio u maternici žene. Ako je vjerovao da ga je Bog prenio u ljudsko tijelo onda je mogao očekivati da će ga u slučaju smrti tijela opet prenijeti i oživjeti u nebeskom tijelu. No, on to očito nije očekivao. Što onda možemo zaključiti iz Tomine sumnje?

Takvu sumnju je mogao pokazati samo ako je vjerovao da je Isus bio samo čovjek, unaprijed najavljen i izabran za Davidovog nasljednika kojega je Bog pomazao i postavio za svog Sina kojega je poslao u svijet. Smrt takvog Pomazanika, od kojega se očekivalo da preuzme vlast i obnovi kraljevstvo Izraela, je za njega bila žalosna stvarnost koju može doživjeti samo čovjek, pa čak i onaj koji je pomazan i učinjen Sinom Božjim. Uskrsnuće je bila nova stvarnost, pa su apostoli uskrsnuće u život objavljivali na primjeru Isusovog uskrsnuća (Djela 4:2).