"I bi veče i bi jutro, dan prvi." (Postanak 1:5) 

U ovih par riječi je puno toga rečeno, pa ne bi trebali na brzinu donositi zaključke jer možda ne piše ono što mi mislimo, nego nešto drugo. Da li je pisac s ovim mislio reći da je 'večer' (noć, tama) prvi dio kalendarskog 'dana', a 'jutro' (dan, svjetlost) drugi dio? Izgleda da mnogi kod čitanja ovih redaka misle upravo tako. I ja sam tako mislio dok se nisam suočio s problemom oko utvrđivanja točnog termina Pashe i izlaska. No, kad se suočite i sa ostalim tekstovima u Bibliji koji nakon analize upućuju da je kalendarski dan započinjao s izlaskom sunca, onda morate izjavu: "I bi veče i bi jutro", podrobnije analizirati u kontekstu onoga što je pisac mislio s tim reći.  

Da bi opisao šest stvaralačkih dana ili epoha stvaranja pisac ih je usporedio sa ljudskim danima. Sam čin stvaranja je vezan uz pojmove 'dan' i 'noć', odnosno uz 'svjetlost' (dan) i 'tamu' (noć). Pisac koristi te pojmove za Božji čin stvaranja koje čovjeka asocira na njegovu aktivnost tokom dnevne svjetlosti i pauziranja tokom noćne tame. Noć u tom smislu odvaja stvaralačke epohe jednu od druge. Samim tim prvo nastupa dnevna svjetlost potrebna za aktivnost, a zatim noćna tama za odmor i pauziranje pred novi ciklus stvaranja. Noć je završetak dnevnog ciklusa, a ne početak.  

Zašto onda pisac spominje večer i jutro? Uzmimo u obzir da se najprije spominje stvaralačka aktivnost tokom dnevne svjetlosti, a zatim večer i jutro s kojim taj dan završava. Večer i jutro su samo početak i kraj 'noći' ili noćne faze pauziranja i odmaranja nakon koje dolazi novi dan stvaranja. To možemo lako utvrditi iz Biblije koja spominje razne dijelove dana i noći. U vezi toga piše: 

"U hebrejskim knjigama Biblije za pojedine se dijelove dana upotrebljavaju uobičajeni izrazi kao što su “jutro”, “podne” i “predvečerje” (1. Mojsijeva 24:11; 5. Mojsijeva 28:29; 1. Kraljevima 18:26). Hebreji su noć dijelili na tri straže od kojih je svaka trajala otprilike četiri sata, no kasnije su prešli na grčku i rimsku podjelu noći na četiri straže. Isus je očito na umu imao tu podjelu vremena kad je rekao: “Bdijte, jer ne znate kada dolazi gospodar kuće, da li uvečer ili u ponoć ili kad se oglase pijetlovi ili rano ujutro” (Marko 13:35). Prva straža bila je “uvečer”, odnosno od zalaska sunca do 21 sat. Druga je završavala “u ponoć”, a treća kad bi se “oglasili pijetlovi”, otprilike u tri ujutro. Posljednja, četvrta straža bila je “rano ujutro” i trajala je do izlaska sunca. U evanđeljima se spominje da je Isus jednom hodao po Galilejskom moru upravo za vrijeme “četvrte noćne straže” (Matej 14:23-26) ." (Stražarska kula 2011.1.5. str.15)

Dan (12 sati) 

• Za svjetlosni dio dana kojim dominira sunčeva svjetlost piše da u "danu ima 12 sati", a to se moglo utvrditi pomoću sunčanog sata podijeljenog u 12 dijelova (Ivan 11:9). 

Noć (3 ili 4 noćne straže) 

• večer (od zalaska sunca - prva noćna straža) 
• jutro (zora, prije izlaska sunca - zadnja noćna straža) 

Sada bi mogli razumjeti zašto pisac spominje 'večer i jutro', ali samo ako čitamo cijeli kontekst vezan uz stvaranje. U tom kontekstu se 'jutro' odnosi na 'rano jutro' s kojom završava 'noć', a sa njom i jedan stvaralački dan.

• "Bog stvori…"             (stvaranje - početak i kraj dana) 1. dio ciklusa 
• "I bi večer i bi jutro"    (pauziranje - početak i kraj noći) 2. dio ciklusa 

Ovih par riječi bi prevodioci mogli i drugačije prevesti. Riječ "biti", "bi" (hebr. hayah) znači biti, dogoditi se, nastati, postati. Kao opcije u prevođenju ove riječi se mogu koristiti riječi "tako je došla (uslijedila, postala, nastala)"; "onda dođe (slijedi)". Neki prevodioci su to uzeli u obzir pa su napisali: 

"I [Bog stvori] svjetlost….[Onda] je došla (uslijedila) večer, a onda jutro. Bio je to prvi dan." (Postanak 1:3,5) 

Ovu i druge rečenice koje se odnose na stvaralačke dane možemo dodatno proširiti radi potpunog kontekstualnog razumijevanja:

"I [Bog tokom dnevne aktivnosti stvori] svjetlost….[Onda] je (nakon stvaranja svjetlosti) došla večer, a onda (je nakon noći uslijedilo) jutro. Bio je to prvi dan." (Postanak 1:5) 

"I [Bog tokom dnevne aktivnosti stvori] čovjeka….[Onda] je je (nakon stvaranja čovjeka) došla večer, a onda (je nakon noći uslijedilo) jutro. Bio je to šesti dan." (Postanak 1:23) 

Prvo je bio 'dan', a onda 'noć'. Ovaj ciklus [(dan - noć)] je vidljiv u cijeloj Bibliji. Od samog početka knjige Postanka nailazimo na tu činjenicu. Tako Bog kaže da će kiša padati "40 dana i 40 noći", te da nikad neće nestati "dana ni noći" (Postanak 7:4; 8:22). David je rekao da o zakonu Božjem razmišlja "dan i noć" (Psalmi 1:2; vidi Jošua 1:8); da je "danju i noću" osjećao pritisak zbog krivnje (32:4; 42:3). I drugi Božji sluge su koristili pojam "dan i noć" poput Salamuna, Jeremije, Nehemije, Luke i Isusa (1.Kraljevima 8:59; Jeremija 9:1; 33:20,25 Nehemija 1:6; 4:9; Luka 18:7). 

Logično je da 'dan' od 12 sati ne može započeti zalaskom sunca nego izlaskom. Samim tim i kalendarski 'dan' od 24 sata počinje danom. Zato se i zove 'dan'. Definicija dana se može izvesti iz teksta zapisanog u Levitskom zakonu gdje Bog kaže: 

"Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noću…" (Levitski zakon 8:35; vidi 1.Ljetopisa 9:33) 

• 7 dana ⇒ "7 dana i noći"    (prvo svjetlo, a zatim tama) 
• dan ⇒ dan - noć 

Kad su u pitanju 'večer' i 'jutro', ta se dva vremenska termina ne odnose na dan od 24 sata. To se najbolje vidi u Božjoj zapovjedi o hramskom svijećnjaku koji je trebao noću osvjetljavati Svetište. U vezi toga piše:

"Neka Aron i njegovi sinovi vode brigu o tome da u šatoru sastanka, ispred zavjese koja zaklanja kovčeg svjedočanstva, uljanice gore pred Jehovom od večeri do jutra..." (Izlazak 27:21) 

Kao što vidimo svjetlo iz svijećnjaka je trebalo svijetliti cijelu noć, "od večeri do jutra". To znači da je pisac knjige Postanka i Izlaska ta dva vremenska termina 'večer' i 'jutro' u oba konteksta koristio za početak i kraj 'noći' koji na zemlji traje 12 sati (u vrijeme ravnodnevnice). Kad nastupa 'jutro' završava 'noć' i noćni počinak, a započinje novi dan aktivnosti kojeg karakterizira dnevno svjetlo. Prema tome kad taj pisac piše: "i bi večer i bi jutro", on ukazuje na počinak (noć) s kojim je završio svaki dan stvaranja. No, sam čin stvaranja je uslijedio tokom prvog dijela dana koji je započeo sa jutrom i završavao prije večeri. Taj prvi dio dana je za čovjeka vrijeme aktivnosti koje bi okvirno trajalo 12 sati i završavalo prije počinka. Tako imamo primjer prinošenja dnevne žitne žrtve na 'dan' kada bi se uljem pomazanja postavio svećenik u službu tako što bi se prinosilo Gospodu "desetinu efe bijeloga brašna za dar svagdašnji, polovinu ujutro, a polovinu uvečer" (Lev. zakon 6:20). Veliki svećenik je miomirisni tamjan također najprije prinosio 'ujutro' a zatim 'uvečer' (Izlazak 30:7,8). Isti pisac ovdje koristi termine 'jutro' i 'večer' u obrnutom redoslijedu, najprije jutro a zatim večer koji se odnose na dnevno razdoblje od 12 sati, a ne na cjelodnevno razdoblje od 24 sata koja bi uključivala dan i noć.

• DAN - od jutra do večeri (1. dio dana)
• NOĆ - od večeri do jutra (2. dio dana)

Pisac knjige Postanka je sve ovo imao u mislima kad je na slikovit način, koristeći dane od 24 sata, opisao svaku epohu stvaranja koja je imala vrijeme za stvaranje (1. dio dana) i vrijeme za pauziranje (2. dio dana). Stoga pojmovi 'večer' i 'jutro' nisu bili sinonimi za 'noć' i 'dan' nego su u spomenutom kontekstu bili sinonimi samo za 'noć', pa se stoga izjava "i bi večer i bi jutro" ne može koristiti za tvrdnju da kalendarski dan započinje zalaskom sunca kada nastupa večer. Da je pisac mislio na cjeloviti dan napisao bi: "i bi noć i bi dan", tako da talmudsko tumačenje nema oslonca u knjizi Postanka niti u drugim biblijskim knjigama. Kako je onda moguće da su svi povjerovali u židovski krivotvoreni model [(noć - dan)] ako taj model nije korišten u biblijska vremena? Postoji drugi argument kojeg židovski rabini zasnivaju na Pismu. Evo što o tome kaže Watchtower:  

"Kad je Jehova dao svom narodu zakon o Danu očišćenja (pomirenja), rekao im je: “Toga dana nemojte raditi nikakva posla. (...) Neka vam je to dan počinka, potpunog odmora. (...) Od večeri do večeri držite svoj dan počinka” (3. Mojsijeva 23:28, 32). U toj se zapovijedi oslikava gledište da svaki dan započinje uvečer, nakon zalaska sunca, a završava idući dan o zalasku sunca. Tako je Židovima dan trajao od večeri do večeri." (Stražarska kula 1.10.2008. str. 11) 

Da li ovo objašnjenje može opravdati "gledište da svaki dan započinje od večeri"? Prvo što zapažamo je da ova zapovijed o početku počinka nije vezana za tjedni sabat nego uz blagdanski sabat na 'Dan pomirenja' (Yom Kippur). Tada je postojao poseban razlog da 'dan počinka' počne navečer a ne ujutro. Pogledajmo kako glasi Božja odredba za taj najsvetiji blagdan: 

"Jehova je još rekao Mojsiju:  

“A desetog dana (dan-noć) tog sedmog mjeseca je Dan očišćenja. Tada održite sveti skup, žalujte (postite) zbog svojih grijeha i prinesite Jehovi žrtvu u vatri. Tog dana nemojte raditi nikakav posao jer je to dan za očišćenje od grijeha, dan u koji će se za vas izvršiti obred očišćenja pred Jehovom, vašim Bogom.  

Svatko tko tog dana ne bi žalovao zbog svojih grijeha neka se pogubi i tako ukloni iz svog naroda. Istrijebit ću iz naroda svakoga tko bi tog dana radio bilo kakav posao.  

Nemojte raditi nikakav posao. To je trajna odredba koje se trebate pridržavati iz naraštaja u naraštaj u svim mjestima u kojima živite. Neka vam taj (deseti) dan bude dan počinka, dan potpunog odmora. Počnite žalovati navečer devetog dana tog mjeseca. Držite dan počinka (sabat) od večeri do večeri.” (Levitski zakon 23:26-32) 

Mogli smo zapaziti da je Bog na Dan pomirenja zahtijevao da tog desetog dana budu potpuno spremni za očišćenje od svojih grijeha. Žalovanje je bio oblik posta i odricanja od svega što raduje tijelo i dušu. Iako je žalovanje bilo vezano za deseti dan, koji je počinjao ujutro sa izlaskom sunca, Bog je ovom prilikom tražio da se sa postom započne 12 sati ranije, odnosno "navečer devetog dana". To znači da je između devetog i desetog kalendarskog dana bilo 'jutro', a ne večer. 

Da bi žalovanje imalo pravi učinak, Izraelci su sa postom započeli o zalasku sunca devetog (9.) dana kako nitko ne bi mogao jesti ujutro prije početka desetog (10.) dana. Kad je ujutro s izlaskom sunca započeo deseti dan, oni su tokom prvog dijela dana već mogli osjetiti učinak posta koji ih je u nastavku dana sve do večeri trebao podsjećati na važnost kajanja zbog grijeha i mogućnosti očišćenja od svog Boga Jehove. Prema tome, ova odredba da se drži "dan počinka od večeri (9. dana) do večeri (10. dana)" je dana samo za taj blagdanski sabat na Dan očišćenja, a ne za ostale sabatne dane (dane počinka). Treba uzeti u obzir da se vrijeme tjednog počinka odnosi samo na prvi dio dana od jutra do večeri jer je to vrijeme - koje je bilo određeno za svakodnevne poslove - trebalo počivati. Međutim, kad je nastupila večer, nastupilo bi vrijeme prirodnog počinka tokom kojeg se ljudi odmaraju i idu na noćni počinak tako da odredba o danu počinka vrijedi samo za prvi dio dana, ukupno 12 sati. Za razliku od tjednih 'sabata' ovaj blagdanski 'sabat' na Dan pomirenja je trajao 12 sati duže jer je uključivao i noć devetog dana i trajao tokom desetog dana sve do večeri. Prema tome, za noć prije Dana pomirenja kao i za noć Pashe prije Blagdana beskvasnih kruhova je Bog tražio od svog naroda budnost i bdijenje tokom tih noći, pa se ta prethodna noć smatrala blagdanskim počinkom povezanim sa počinkom koji je uslijedio ujutro slijedećeg dana i trajao sve do večeri, ukupno 24 sata. Samim tim Božja odredba da drže "dan počinka (sabat) od večeri do večeri" nije mogla podupirati farizejsko gledište da kalendarski dani počinju navečer tako da oni ovaj primjer iz Pisma koriste kako bi kamuflirali ili sakrili grešku svojih otaca. Pitanje je da li današnji rabini vide tu grešku, jer ako je ne vide onda na neki način svojim tumačenjima stavljaju koprenu ili pokrivalo preko svojih očiju kao što piše: 

"Jer njihov je um otupio. I do današnjeg dana, kad se čita Stari zavjet, ta ista koprena zastire im um jer ona se može ukloniti samo po Kristu" (2.Korinćanima 3:14)

Ovo isto vrijedi za one koji prihvaćaju Krista, ali svojim tumačenjima izlaze iz biblijskih okvira. Budući da ne postoje biblijski argumenti koji bi podržavali model 'noć / dan' zanima nas kako je došlo do toga da su Židovi preuzeli taj model za svoj kalendar? Nakon što su izašli iz Egipta u mjesecu 'abibu' (nisan), Bog im je rekao da im taj proljetni mjesec nakon proljetnog ekvinocija (ravnodnevnice) treba biti prvi mjesec u kalendarskoj godini (Izlazak 12:2; 13:4). To je u skladu s godišnjim ciklusom u kojem se tokom prvih šest mjeseci priroda budi što traje do jesenske ravnodnevnice u 7. mjesecu ('tišriju') nakon koje se tokom slijedećih 6 mjeseci priroda vraća u mirovanje. Taj kalendarski ciklus je usklađen sa solarnom godinom u kojoj sunce određuje dva vremenska doba, prvo doba koje odgovara vremenu aktivnosti, a zatim drugo doba koje odgovara vremenu mirovanja. Ta dva doba po kojem nastupa najprije proljeće/ljeto, a zatim jesen/zima, su slična dnevnom ciklusu 'dan - noć' što se se dovodi u vezu jedno s drugim u knjizi Postanka:

"Odsad na zemlji više nikad neće nestati ... ljeta ni zime, dana ni noći.” (Postanak 8:22)

• ljeto / zima ............. (aktivnost zemlje / počinak zemlje)
• dan / noć  ...............(rad do večeri / počinak do jutra)

Ovo je biblijski dokaz da su Izraelci u početku koristili solarni kalendar u kojem se godina određuje po sunčevim ciklusima, a ne po mjesečevim. Dok se mjesečevi ciklusi ponavljaju svakih 30 dana (otprilike), sunčev ciklus se ponavlja svakih 365 dana (otprilike) pa je razumljivo da se godišnji kalendar određuje po suncu, a ne po mjesecu, jer se i dani računaju po suncu kad ono izlazi i zalazi a ne po mjesecu i njegovim noćnim mijenama (Postanak 1:3-5). Mjesec samo određuje vrijeme trajanja jednog kraćeg razdoblja unutar solarne godine. Egipćani su imali solarni kalendar i kao takav su ga koristili i Izraelci dok su boravili u Egiptu. Egipćani su dan započinjali izlaskom Sunca, jer se početak dana i mjeseca računao od jutra. Pojava mladog mjeseca je bio znak za sutrašnji dan novog mjeseca kojeg su Izraelci obilježavali kao blagdan mladog mjeseca ili 'mladine'. David je jednom rekao Jonatanu: "Evo sutra je mlađak" jer se vjerojatno u suton nakon zalaska sunca pojavio mlad mjesec (1.Samuelova 20:5). Budući da je sunce već zašlo, onda se izraz 'sutra' odnosi na kalendarski dan koji počinje teći od sutrašnjeg jutra što znači da nije započeo sa zalaskom sunca. To je još jedan dokaz o računanju dana od jutra, a ne od večeri. Budući da su svaki novi mjesec računali od mlađaka, morali su ustanoviti i 13 mjesec kako bi ga uskladili s solarnim kalendarom. Međutim, Židovi su kasnije to zamijenili s lunarnim (mjesečevim) godišnjim kalendarom koji je imao prosječno 354 dana, kojeg su također morali uskladiti sa solarnom godinom. Osim toga imali su i građanski kalendar po kojem se se mjeseci, a samim tim i dani i godine računali od prvog dana, prvog kalendarskog mjeseca 'tišrija' nakon jesenske ravnodnevnice. Kao što sa tim prvim godišnjim ciklusom 'jesen / zima', obradivo tlo miruje ili počiva, tako je kasnije usklađen i dnevni ciklus 'noć / dan' po kojem je najprije nastupilo vrijeme počinka (noć), nakon kojeg je nastupilo vrijeme aktivnosti (dan). Tako je po ovom drugom modelu nova godina započela u vrijeme mirovanja tokom zime, a novi dan u vrijeme mirovanja tokom noći.

• zima / ljeto .......... (počinak zemlje / aktivnost zemlje)
• noć / dan ............. (počinak do jutra / rad do večeri)

Iako nova godina po kalendaru počinje u proljeće početkom mjeseca nisana, Židovi novu godinu obilježavaju u jesen početkom mjeseca tišriju (Roš Hašana) kada se mijenja kalendarska godina. Taj lunarno-solarni kalendar su prakticirali Babilonci, a Židovi su ga prihvatili nakon izlaska iz babilonskog ropstva te su usvojili i babilonske nazive za svih dvanaest mjeseci. Ukoliko su Babilonci po mjesečevim mijenama računali lunarnu godinu, vjerojatno su po mjesecu određivali i dnevni ciklus koji je počinjao zalaskom sunca. Činjenica je da sa zalaskom sunca završava dan, dok je noć samo prijelaz u novi dan. No, ukoliko su Babilonci sa zalaskom sunca računali početak novog dan, onda su s vremenom i Izraelci prihvatili taj dnevni ciklus 'noć / dan' i po njemu uskladili svoje blagdane. 

Židovi su imali turbulentnu povijest. Zbog svog porobljavanja od strane drugih naroda morali su živjeti pod društvenom sistemima Babilona, Perzije, Grčke i Rima koji su imali drugačiji model kalendarskog računanja od njihovog. Nema povijesnog zapisa po kojem bi mogli ustvrditi kada je došlo do te promjene, pa bi se moglo pretpostavljati da je to bilo za vrijeme boravka u Babilonu, a najkasnije u vrijeme helenizacije kada su se mnogi Leviti i svećenici zajedno sa narodom počeli prilagođavati načinu života Grka. Na tu opasnost ih je Bog upozorio prije nego su došli u obećanu zemlju:

"Čuvaj se da ne zaboraviš Jehovu, Boga svoga, zanemarujući njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem." (Ponovljeni zakon 8:11)

Povijest Izraela je pokazala da su više puta zaboravili na svog Boga i njegove zapovjedi i uredbe. Iako su zbog toga bili kažnjeni i odvedeni u babilonsko ropstvo, oni su ponovo učinili istu grešku koja je očito utjecala na izmjene oko provođenja blagdana (Jeremija 3:21; 13:25; 18:15). Zato im je bilo rečeno:

 "... jer si Zakon svoga Boga zaboravio ..." (Hošea 4:6)

U Zakonu se nije spominjao kalendar ali se po nekim odredbama moglo znati kako je on funkcionirao po mjerilima koje su morali poštivati unutar jednog dana koji je počinjao i završavao s jutrom. Npr. svećenici su svakog dana prinosili žrtve paljenice. Uredba je glasila:

"Svaki dan prinosite dva jednogodišnja janjca bez mane kao trajnu paljenicu. Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton." (Brojevi 28:3,4)

Druga žrtva je bila u suton nakon zalaska sunca tako da 'dan' nije završavao sa zalaskom sunca nego se nastavljao do jutra. To vidimo u situaciji kada se Arona i njegove sinove postavilo u službu. Nakon žrtve paljenice jedan dio mesa se trebao skuhati i pojesti zajedno s posvećenim kruhom, a dio koji se nije pojeo trebalo ga je spaliti "do jutra", tj. istog dana koji je završavao s jutrom.

"Ako bi nešto mesa žrtve koja se prinosi prilikom postavljanja u svećeničku službu i nešto kruha ostalo do jutra, neka se to što je ostalo spali." (Izlazak 29:31-34)

Kako možemo znati da je izraz 'do jutra' značio istog dana? U Levitskom zakonu je bilo zapovjeđeno za 'žrtve zajedništva' slijedeće:

"Meso žrtve zajedništva koja je prinesena kao zahvalnica neka se pojede tog istog dana..." (Lev. zakon 7:15)

Prema tome, izraz 'istog dana' značilo je 'do jutra' prije slijedećeg dana, tako da su to meso mogli koristiti i navečer nakon zalaska sunca. Međutim, kad su počeli koristiti model 'noć / dan', onda su u tom slučaju svećenici trebali ostatke posvećenog mesa i kruha sa žrtvenika spaliti istog dana, odnosno do početka sutona s kojim je završavao dan. To bi bio dokaz da su morali biti svjesni da nešto nije u redu s njihovim izmijenjenim kalendarskim 'danom' koji je završavao sa zalaskom sunca. Imali su dovoljno izjava zapisanih u Bibliji koji govore da je dan počinjao s jutrom, a sa jutrom je počinjao svaki blagdan. Tako čitamo riječi kralja Salamuna koji je rekao da se hram gradi da se u njemu...

"... prinose žrtve paljenice ujutro i uvečer, na dane počinka (sabat), na mlađake (početak mjeseca) i na blagdane..." (2.Ljetopisa 2:4)

Kao što se jasno vidi, svaki 'dan' pa i 'dan počinka' je počinjao s jutrom kada se prinosila prvu žrtva paljenica a navečer druga. Da je 'dan' počinjao uvečer tada bi Salamun svoju izjavu prilagodio tom modelu i rekao da se prva žrtva paljenica prinosi uvečer ili u suton nakon zalaska sunca, ali to nije rekao jer je u njegovo vrijeme još uvijek važio model 'dan - noć'. Osim toga, mlađak ili mlad mjesec je bio najava novog mjeseca. On bi se pojavio navečer, ali bi se 'ujutro' nakon izlaska sunca trebalo trubiti u trube i tako označiti početak mjeseca (Brojevi 10:10). Međutim, nakon uvedene izmjene, Židovi su utemeljili uredbu po kojoj su kalendarski 'dan' i 'mjesec' počinjali uvečer nakon zalaska sunca.

Kroz povijest Izraela se znalo dešavati da su u vrijeme zlih kraljeva zanemarivali slaviti Pashu, pa nije čudno što su bili spremni prilagoditi se odredbama oko određivanja početka dana, mjeseca i kalendarske godine kako bi se što više uskladili sa svjetovnim kalendarom poganskih naroda pod čijom su upravom živjeli. Nakon uzdizanja hasmonejske dinastije svećenika u 2. stoljeću pr.n.e., koja je sklopila savez i prijateljstvo sa Rimom i njihovog uplitanja u tadašnja politička previranja, jedna grupa Židova pod vodstvom hasida (pobožnih) se odvojila i osnovala u Kumramu svoju vjersku zajednicu poznatu kao 'eseni'. To su učinili jer su saduceji i farizeji uvodili promjene zbog kojih je narod ponovo 'zaboravio' Božje zakone. Oni su u Isusovo vrijeme bili poznati kao 'nazirejska sljedba' (od hebr. 'nazar' – odvojeni, posvećeni). Nastojali su održati duhovnu čistoću po pitanju Zakona kako se ne bi uprljali sa svijetom i svojom braćom koja su potpala pod utjecaj tadašnjeg svijeta, te su zadržali običaje svojih otaca. Iz pronađenih svitaka s Mrtvog mora je razvidno da su oni zadržali biblijski model računanja ‘dan-noć’ po kojem je kalendarski 'dan' započeo ujutro nakon izlaska sunca (Kumramski spisi - 4Q320 i 4Q321). 

Do Isusovog vremena se mnogo toga desilo što je omogućilo da su saduceji i farizeji prihvati svjetovni model ‘noć-dan’ kako bi se uskladio sa grčko-rimskim modelom po kojem je dan završavao tokom noći nakon prestanka svih dnevnih aktivnosti. Isto tako su uveli promjenu kod računanja 'noći' koja je po hebrejskom računanju imala tri noćne straže, ali su kasnije prešli na grčku i rimsku podjelu noći na četiri straže. Razlika je samo u tome što je Rimljanima novi dan počinjao u ponoć s trećom noćnom stražom, a Židovima (po novom modelu) nešto ranije nakon zalaska sunca s prvom noćnom stražom. 

Rim je 37. pr.n.e. srušio hosmonejsku dinastiju i postavio Heroda Idumejca za kralja Judeje, pa je moguće da je pod vlašću Rima taj model službeno zaživio jer su Rimske vlasti po svojim političkim kriterijima postavljali velike svećenike u Jeruzalemu kojima eseni nisu pridavali nikakvu vrijednost. Isus je dobro poznavao esene jer je i svoje apostole organizirao po njihovom ustroju. Čitao je i citirao njihove spise, a neki od njih su postali njegovi učenici. Budući da je i on bio posvećeni nazirej bio je poznat kao 'Nazarećenin' ili Nazorejac (grčk. nad-zo-rah'-yos od hebr. 'nazar' – odvojen, posvećen) što ujedno ima veze sa imenom mjesta Nazaret u kojem je odrastao. S vremenom su se i Isusove učenike smatrali 'nazorejskom (grč. nazōraion) sljedbom' (Djela apostolska 24:5). Isus i njegovi učenici su se po pitanju obilježavanja Pashe priklonili esenima i njihovom izvornom modelu 'dan / noć' što ih je dodatno odvojilo od saduceja i farizeja koji su koristili službeni kalendar s poganskim modelom početka dana nakon zalaska sunca. Zbog te razlike je Isus prije svoje smrti blagovao Pashu dan ranije od službenog blagdana.

Nakon ovog uvida u tijek događaja smo otkrili da su prvi Izraelci 'dane' računali od izlaska do zalaska sunca, a da je 'noć' bila prijelazno doba između dva dana. Noć je bila samo vrijeme počinka, a ne početak novog dana. To nam potvrđuje i jedan primjer vezan za dan kad je Isus uskrsnuo. 

“A u prvi dan sedmice dođe Marija Magdalena na grob rano, dok je još bila tama, i vidje da je kamen odvaljen od groba.” (Ivan 20:1) 

“Nakon subote (tjednog šabata) u svanuće prvog dana u tjednu, Marija Magdalena i druga Marija došle su pogledati grob.” (Matej 28:1)

Iz izvještaja saznajemo da je Marija došla na grob nakon 'šabata' (sedmog dana), jer su ona i druge žene čekale da prođe šabat u kojem se nije smjelo obavljati određene poslove (Marko 16:1,2). Planirale su to obaviti ujutro na prvi dan sedmice. Zato su krenule na grob rano u zoru dok sunce nije još izašlo. Tada su u svanuće prvog dana u tjednu otkrile da je Isus uskrsnuo. Pogledajmo što se zbilo uvečer tog istog dana: 

“A uvečer tog istog dana, prvog u tjednu, premda su zbog straha od Židova vrata bila zaključana ondje gdje su bili učenici, Isus je došao i stao na sredinu te im rekao: “Mir vama!” (Ivan 20:19) 

Što zapažamo? Prvi dan sedmice je uključivao jutro kad sunce izlazi (dan), a također i večer nakon što je sunce zašlo (noć). 

• Prvi dan sedmice (dan - noć), a ne (noć - dan) 

Ovo saznanje skida koprenu sa naših očiju, jer su mnogi poput mene u Bibliji na mnogo mjesta naišli na ovu činjenicu, ali je nisu mogli vidjeti zbog prihvaćanja tumačenja svoje zajednice koja cijelo vrijeme ponavlja jednu te istu nebiblijsku tvrdnju. Izgleda da ne znaju da iza te tvrdnje stoje židovski rabini koji su izbacili Božje ime iz Pisma i pod pritiskom heleniziranih židovskih rabina odbacili izvorni židovski kalendar. Dovoljno je malo bolje obratiti pažnju onome što se krije iza pojedinih biblijskih stavaka pa da zaključimo kako je izgledao izvorni biblijski kalendar. Sad kad smo spoznali da je hebrejski 'dan' počinjao ujutro sa izlaskom sunca vidjet ćemo do kakvog je problema došlo kod obilježavanja Pashe nakon što su rabini vratili vrijeme 12 sati unazad i uveli model po kojem je dan počinjao nakon zalaska sunca.