Po lunarnom kalendaru su mjeseci trajali 29 ili 30 dana, a početak svakog mjeseca se određivao pojavom mladog mjeseca ili mlađaka. Obično bi nakon 29 dana prethodnog mjeseca nakon zalaska sunca trebao biti uočljiv mladi mjesec. No, ukoliko je noć bila oblačna znalo se desiti da se taj prethodni mjesec produži na 30 dana jer bi to garantiralo da se već slijedećeg dana može smatrati prvim danom novog mjeseca. Ukoliko bi i eseni prvi dan računali nakon 30. dana, onda bi to bilo 12 sati nakon službenog kalendara te bi se blagdanska noć 14-tog nisana preklapala sa noći 15-tog nisana. No, s druge strane se moglo desiti da eseni nisu produžili taj mjesec na 30 dana nego su se oslanjali na svoju računicu te su nakon 29. dana proglasili početak mjeseca čime bi 1. nisan počeo 12 sati ranije od službenog kalendara. U tom slučaju bi njihova blagdanska noć bila dan ranije od blagdanske noći ostalih Židova. No, ukoliko su koristili kalendar opisan u knjizi Jubileja, po kojem bi svaki 1. nisan počinjao četvrtog dana tjedna (srijeda), tada bi 14. nisan bio trećeg dana tjedna (utorak). Po Gregorijanskom kalendaru je taj utorak 14. nisana bio 30. godine n.e. kada se odigrala posljednja večera. Po svemu sudeći se u vrijeme održavanja Isusove zadnje Pashe desilo da je za esene 14. nisan počeo 12 sati ranije kao što je to prikazano u slijedećem grafikonu:

Za nas je važno zapaziti da je za Isusa i njegove učenike 14. nisan započeo ujutro sa izlaskom sunca kada su tog dana do večeri morali izvršiti pripremu za pashalnu večeru. Kad su te noći 14. nisana blagovali Pashu, za ostale Židove je sa zalaskom sunca tek započeo 14. nisan tako da su oni pripremu za Pashu i žrtvovanje janjeta obavili sutradan u vrijeme Isusove smrti.

Da bi iznijeli izvještaj o događajima tokom tih blagdanskih dana pisci evanđelja su uzeli u obzir tadašnji običaj po kojem su Židovi za Pashu koristili drugi naziv.  To je razvidno iz slijedećih izvještaja:

"Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha" ("u koji je trebalo žrtvovati pashalnu žrtvu")." (Luka 22:1,7,8)

"Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi." (Marko 14:1)

Židovi su u to vrijeme koristili jedan naziv za oba blagdana koja su započela istog dana - 15. nisana - jer su 14. nisan koristili samo kao dan pripreme. Iako su Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova po izvornom običaju kalendarski pripadali različitim kalendarskim danima oni su za većinu tadašnjih Židova po novom službenom kalendaru dobili zajednički naziv jer su nakon zalaska sunca jeli pashalnu žrtvu u vrijeme kada je po modelu 'noć-dan' započinjao 15. nisan - prvi dan beskvasnih kruhova. No, u hebrejskim spisima se nigdje ne spominje da je jedan blagdan nazvan po drugom blagdanu jer za to nije bilo razloga. To je samo primjer kako su Židovi uveli svoje običaje i zaobilazili Božju Riječ kako bi zadržali predaju svojih otaca koji su iz nekih razloga uveli promjenu u svoj kalendar zbog kojega je pashalna noć ujedno bila i prvi dan beskvasnih kruhova jer se sve odvijalo u jednom kalendarskom danu nakon zalaska sunca. U Evanđeljima se ne spominju svi običaji kojih su se Židovi čvrsto držali niti je Isus ulazio u polemike oko toga. Samo im je rekao:

“Lukavo zaobilazite Božje zapovijedi da biste se držali svojih predaja." (Marko 7:4,9)

Zbog držanja predaja svojih otaca oni su zanemarili činjenicu da se beskvasni kruh jeo zajedno sa pashalnim janjetom zbog važnosti te 14. noći kada su prvorođenci spašeni, dok su nakon te noći, tokom slijedećih 7 dana jeli beskvasni kruhovi zbog obilježavanja bijega iz Egipta i odlaska prema obećanoj zemlji. Budući da su se kod oba blagdana koristili beskvasni kruhovi nije značilo da su oba započela istog dana. Po biblijskom kalendaru je prvo bila Pasha (noć 14. nisana), nakon koje je ujutro slijedio Blagdan beskvasnih kruhova (15. nisan). Međutim, zbog tadašnjeg običaja pisci evanđelja to nisu naveli nego su uzeli u obzir tadašnji običaj po kojem su se Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova odigravali u suton nakon zalaska sunca. Da bi mogli razumjeti ono što su zapisali mi ćemo uzeti u obzir da su oni jedan blagdan nazvali po drugom, tako da u sljedećim izjavama piše:

“Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova (zvan Pasha) učenici su pristupili Isusu i upitali ga: “Gdje želiš da ti pripremimo da jedeš pashalnu žrtvu?” (Matej 26:17)

“Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova (zvan Pasha), kad se po običaju žrtvovala pashalna žrtva, upitali su ga učenici njegovi: “Gdje želiš jesti pashalnu žrtvu, da odemo i pripremimo ti?” (Mako 14:12)

“Došao je dan beskvasnih kruhova (zvan Pasha), u koji je trebalo žrtvovati (pashalnu žrtvu. I Isus je poslao Petra i Ivana i rekao im: “Idite i pripremite nam pashalnu žrtvu da jedemo!” (Luka 22:7,8)

Da li se 15. nisama, prvog dana beskvasnih kruhova pripremala Pasha? Ne, ona se pripremala dan ranije 14. nisana. Zato su gornji citati problematični ukoliko ne uvidimo da su Židovi dan pripreme 14. nisan ujedno smatrali prvim danom Blagdana beskvasnih kruhova. Naime, Židovi su na dan pripreme 14 nisan prije zalaska sunca žrtvovali pashalno janje, a budući da je odmah nakon zalaska sunca počeo prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova koji se zvao Pasha onda su prema izjavi pisca apostoli na dan 14. nisana prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova pripremali pashalnu večeru. Prema tome, pisci evanđelja su u svom izvještavanju samo uzeli u obzir tadašnji običaj korištenja jednog naziva koji je povezivao pashalnu noć sa prvim danom Blagdana beskvasnih kruhova, što nas može zbuniti ukoliko nemamo ovo saznanje o održavanju blagdana po novom židovskom lunarnom kalendaru po kojem se nakon zalaska sunca blagovala Pasha, a budući da je nakon zalaska sunca započeo 15. nisan onda je ujedno to bio 'prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova':

• 14. nisan - dan pashalne pripreme (do zalaska sunca)
• 15. nisan - Blagdan Pashe i Blagdan beskvasnih kruhova - jedan zajednički dan za dva blagdana (nakon zalaska sunca)

Kad ovo uzmemo u obzir možemo sa sigurnošću reći da pisci triju evanđelja nisu pogriješili iako su koristili dvojake nazive za Pashu po tadašnjem običaju. Isus i njegovi apostoli nisu niti jednom spomenuli da je taj dan kada su trebali pripremiti pashalnu večeru bio 'prvi dan beskvasnih kruhova' niti su koristili jedan naziv za dva blagdana. No kada pisci koriste jedan naziv za dva blagdana, onda bi za nas čitatelje koji ne poznajemo tu činjenicu bilo lakše razumjeti da je pisac napisao da su apostoli pashalnu večeru pripremali uoči prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova koja se zvala Pasha iako bi bilo još točnije 'na dan Blagdana Pashe'. Osim toga gornje tekstove koje smo citirali su napomene pisca triju evanđelja tako da ih nisu izgovorili apostoli. Oni su pristupili Isusu kojem spominju samo 'pripremu za pashalnu žrtvu' koja je prethodila jednom i drugom blagdanu. Po esenskom solarnom kalendaru su se ta dva blagdana obilježavala u dva dana kao u drevna vremena:

• 14. nisan - pashalna priprema (dan) i Pasha (noć)
• 15. nisan - prvi dan Blagdana beskvasni kruhova (dan - noć)

Za Isusa i njegove učenika je ujutro 14. nisana došao ili svanuo 'dan pripreme za Pashu' koju se žrtvovalo u suton nakon zalaska sunca. Za njih to nije bio prvi dan beskvasnih kruhova nego dan kada se nakon zalaska sunca blagovala Pasha. Dok su Isus i njegovi učenici, a vjerojatno i eseni, blagovali pashalnu večeru nakon zalaska sunca 14. nisana, ostalim je Židovima u to isto vrijeme nakon zalaska sunca tek započeo 14. nisan kad se trebalo vršiti pripremu za Pashu. 

Budući da je Isus slavio Pashu po biblijskom kalendaru i modelu 'dan - noć', onda nije čudno što je to učinio 14. nisana, ali dan ranije od službenog kalendara kojeg su koristili farizeji i saduceji. Po biblijskom modelu, kojeg su se držali samo malobrojni Židovi poznati kao eseni, Isus je ovu Pashu obilježio tako što je razlikovao dva blagdana koja su se obilježavala 14. i 15. nisana. Kad bi se oslanjali na izvještaj iz spomenuta tri evanđelja, onda bi mogli tvrditi da je Isus proslavio Pashu i jeo pashalnu žrtvu sa svojim učenicima uvečer 14. nisana i ubijen sutradan 15. nisana na prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova. To je zaista bilo tako po izvornom biblijskom kalendaru. Međutim, tog dana u suton nakon zalaska sunca, kad su Isus i apostoli blagovali Pashu je za ostale Židove službeno tek počeo 14. nisan i dan pripreme te je Isus po tom službenom kalendaru pogubljen 14. nisana pred samu Pashu. Zato trebamo sve ovo uzeti u obzir dok čitamo evanđelja gdje se spominje 'dan pripreme', 'Pasha' i 'blagdan beskvasnih kruhova'.  

Evo nekoliko navoda koji potvrđuju da je Isusova posljednja pashalna večera bila dan prije zvanične Pashe / Blagdana beskvasnih kruhova. Isus je tu noć 14. nisana blagovao Pashu sa svojim učenicima te je rekao:

“Žarko sam želio jesti ovu pashalnu žrtvu s vama prije svojih patnji. Jer kažem vam, neću je ponovno jesti dok se u kraljevstvu Božjem ne ispuni sve što ona predstavlja.” (Luka 22:14-16)

Ova pashalna večera je započela tokom večeri 14. nisana, a žrtvovanje janjeta je u suton nakon zalaska sunca, što je bilo točno na polovici tjedna. Do žrtvovanja janjeta koje je predstavljalo Krista je prošlo tri i pol dana, a do kraja tjedna je preostalo još 3 i po dana. Nakon te večere Isus biva uhapšen, pa slijedi jutro 15. nisana, koji je za ostale Židove još uvijek bio 14. nisan, 'dan pripreme': 

“Tada su odveli Isusa od Kajfe u upraviteljevu palaču. Bilo je rano ujutro (14. nisan, dan pripreme pred blagdan Pashe). A oni nisu ušli u upraviteljevu palaču da se ne bi onečistili, već da bi mogli jesti pashalnu žrtvu.“ (Ivan 18:28) 

Ovdje vidimo da za ostale Židove Pasha još nije počela, što znači da su se ovi događaji oko Isusovog suđenja i pogubljenja odigrali na dan pripreme prije službene pashalne žrtve i večere. To potvrđuje i slijedeći citat: 

“Čuvši te riječi, Pilat je izveo Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Kameni pločnik, a na hebrejskom Gabata. A bio je dan pripreme za Pashu, (14. nisan) oko šestog sata. I rekao je Židovima: “Evo vašega kralja!” (Ivan 19:13,14) 

Po ovom izvještaju se suđenje i kasnije razapinjanje odigralo “pred Pashu”, odnosno 14. nisana u dan pashalne pripreme. Međutim, U NS prijevodu Biblije za ovaj citat stoji fusnota u kojoj piše:

Fusnota (NW prijevod) - "Izraz “Pasha” u ovom se retku odnosi na sedmodnevni blagdana beskvasnih kruhova koji se slavio nakon Pashe. Usporedi Luka 22:1." 

Po gledištu Watchtowera Isus je proslavio Pashu 14. nisana koji je započeo zalaskom sunca. Zatim je uslijedilo jutro i ponovno dan pripreme kada je bio suđen i pogubljen prije zalaska sunca, pa tvrde da se ta druga 'priprema' odnosila na sutrašnji Blagdan beskvasnih kruhova koja se zvala Pasha. No, to nije točno. Naime, u prethodnom razmatranju smo vidjeli da su Izraelci iz Egipta izašli odmah ujutro nakon Pashe kada je započeo 15. nisan, tako da nije postojao dan pripreme za Pashu i onda 24 sata kasnije dan pripreme za Blagdan beskvasnih kruhova. Priprema je bila samo ona jedna i jedina koja se odvijala 14. nisana za oba blagdana. 

Matej u nastavku navodi što se sve odigravalo nakon Isusovog hapšenja. 

Matej 27 poglavlje (pogledaj sadržaj): Ujutro slijedećeg dana 14. nisana (po službenom kalendaru), nakon sudbenog vijećanja, Isusa dovode Pilatu. U međuvremenu Juda to jutro vraća novac svećenicima kojim oni kupuju polje što dokazuje da još uvijek nije počeo Blagdan jer se na blagdan ne smije ništa kupovati ni prodavati (Matej 27:1-10). Tog dana po običaju je upravitelj namjeravao pustiti za blagdan jednog zatvorenika. Da bi taj običaj imao smisla onda se zatvorenika puštalo tog dana uoči Pashe kako bi sa svojom obitelji i svojim narodom blagovao pashalnu večeru (27:15). Nakon Pilatove presude Isusa razapinju oko 6-tog sata (12 sati) a umire oko 9-tog sata (15 sati) te ga predvečer ili u suton polažu u grob prije početka službene Pashe.  

Isus tako po biblijskom kalendaru umire 15. nisana, a po službenom kalendaru 14. nisana u vrijeme pred suton kad se trebalo žrtvovati pashalno janje. Nakon što je položen u grob, za ostale Židove je u suton počela Pasha koja se slavila tokom te noći, a budući da je po modelu 'noć-dan' te noći započeo 15. nisan, onda je to ujedno bio i prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova.  U prijevodu NW čitamo: 

“Sutradan (15. nisan), a to je bilo dan nakon dana (pashalne) pripreme, skupili su se glavari svećenički i farizeji pred Pilatom govoreći… da se grob osigura do trećeg dana… ” (Matej 27:62-64) 

Fusnota (NW prijevod) - "Pripremom su nazivali dan prije tjednog sabata. Toga su dana Židovi pripremali hranu za sabat i obavljali poslove koje nisu mogli odgoditi za kasnije". 

Ova fusnota je pogrešno navela da se tu radi o tjednom sabatu, što nije točno. Tu se radi o blagdanskom sabatu za koji se pogrešno tvrdi da se preklapao sa tjednim sabatom. Prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova 15. nisana je tada padao u peti dan tjedna, a ne sedmi, tako da je ovdje riječ o pripremi za blagdan Pashe. Isus je po službenom kalendaru umro 14. nisana na dan pripreme prije početka Pashe i pred "veliki (blagdanski) sabat" kao što piše: 

“A bio je dan pripreme. Da tijela ne bi ostala na stupu na sabat - jer je dan tog sabata bio posebno svečan.” (Ivan 19:31) 

• blagdanski sabat ⇒ "sabat koji je bio posebno svečan"

Rimljani su tijela osuđenika ostavljali radi opomene drugima, ali je Josip dobio odobrenje da se Isusovo tijelo skine sa stupa. To se slaže sa gore navedenim izvještajem Mateja koji je napisao da su “dan nakon dana pripreme”, odnosno ujutro na prvi dan Blagdana došli farizeji kod Pilata tražiti da se osigura Isusov grob. 

Ako smo dobro pratili Matejevo izvješće, vidimo da je Isus ubijen i stavljen u grob na 'dan pripreme' prije Pashe u suton kad su Židovi pripremali pashalno janje. On prema službenom židovskom kalendaru nije ubijen na blagdan. Zato su glavari svećenički htjeli izbjeći blagdan kako se narod ne bi pobunio te su na prijevaru Isusa uhvatili i održali brzo suđenje prije blagdana (Matej 26:3-5). Međutim, Isus je ipak slavio Pashu prethodnog dana. To je ono što mnoge navodi da prigovaraju piscima Biblije zbog njihovih navodnih razlika i kontradiktornosti. Iako se na prvi pogled uočava razlika između Ivanovog izvještaja i izvještaja ostale trojice, oni se ipak u potpunosti slažu u ključnom detalju. Do tog sam zaključka došao jer sva četvorica kažu da je Isus umro na dan pashalne pripreme. Usporedimo te tekstove: 

Matej: “I Josip je uzeo tijelo, umotao ga u čisto platno i položio ga u svoj novi grob koji je bio isklesao u stijeni.… Sutradan, a to je bilo dan nakon dana pripreme, skupili su se glavari svećenički i farizeji pred Pilatom govoreći… da se grob osigura do trećeg dana…” (Matej 27:59-64)

Marko: “A kako je već bilo kasno poslijepodne, a usto i dan pripreme, to jest dan prije šabata (velikog dana), došao je Josip iz Arimateje, ugledan član Vijeća, koji je i sam čekao kraljevstvo Božje. Odvažio se ući k Pilatu i zatražiti Isusovo tijelo.” (Marko 15:42,43)

Luka: “I skinuo ga je, umotao u fino platno i položio u grob isklesan u stijeni, u koji još nitko nije bio položen. A bio je dan pripreme i bližila se večer, početak šabata (velikog dana).” (Luka 23:53,54)

Ivan: “ A bio je dan pripreme za Pashu, (14. nisan) oko šestog sata. I rekao je Židovima: “Evo vašega kralja!” ... Budući da je Židovima bio dan pripreme, a grob je bio blizu, ondje su položili Isusa.” (Ivan 19:14, 42)

Sad nam je sve jasno. Nema kontradiktornosti ni razlika. Budući da je Blagdan beskvasnih kruhova počeo nakon zalaska sunca kada se blagovala Pasha, onda je 'dan pripreme' bio vezan samo uz 14. nisan. Kad se zna da je Isus umro na 'dan pripreme' 14. nisana (po službenom kalendaru), onda je sa svojim učenicima mogao blagovati pashalnu večeru samo zato što je to učinio po esenskom kalendaru po kojem je dan počinjao ujutro zbog čega su ostali Židovi po svojem modelu 'noć-dan' slavili Pashu dan kasnije. Do danas su se mnogi istraživači biblijskih tekstova suočili s navodnim kontradiktornim opisima Isusove posljednje večere te su zaključili da tekstovi jednostavno ne idu jedno s drugim. Nadam se da smo u ovom razmatranju ipak uspjeli riješiti stoljetnu dilemu i vidjeli da nema kontradiktornosti. To je pravi smisao istraživanja i kontekstualnog razumijevanja Biblije. Još nam preostaje da razmotrimo i vidimo kada je Isus uskrsnuo?