U 4. poglavlju se navodi loza Božjih sinova od Seta do Noe, s tim da su tu ubrojeni i ostali sinovi, a ne samo prvorođenci. Zatim se odmah u nastavku navodi kako su se sinovi Božji ženili s kćerima ljudskim, što nije samo po sebi grijeh. Grijeh se nazire u djelu rečenice u kojoj stoji da su „uzimali žene koje su htjeli“, a ne one koje su trebali. Oni su s požudom gledali na ljepotu, a ne na potrebu da sačuvaju svoju lozu čistom od bilo kakvog utjecaja bezbožnosti čime su i sami duhovno degradirali jer su zanemarili Božji plan spasenja. Čak je i Noa imao braću koji su zajedno s njim pripadali obitelji i plemenu onih od kojih je Bog mogao stvoriti narod, jer su se do potopa ljudi već namnožili. No i oni su zastranili. Oni nisu marili za krvnu lozu iz koje će doći obećani potomak, nego su po svojoj želji uzimali žene koje su htjeli, pa makar one bile iz loze koja je s Kainom bila prokleta.

Samim tim je Bog bio s razlogom tužan i ljut na ljude tog vremena a posebno na Božje sinove od kojih je trebao načiniti narod za svoje ime, čime dobivamo pravo razumijevanje razvoja dviju odvojenih loza koje se neizravno spominju u 4. stavku, i koje ćemo označiti i odvojiti uglatim zagradama.

“Nefili su bili na zemlji u one dane, a također i nakon toga, [kada su sinovi Božji odlazili kćerima čovječjim i rađale su im djecu]. To su bili moćni ljudi od davnine poznati ljudima…“

• Nefili - "Nefili su bili na zemlji u one dane, a također i nakon toga [...] To su bili moćni ljudi od davnine poznati ljudima" (pojavili su se među Kainovim potomcima)
• Božji sinovi - "...[kada su sinovi Božji odlazili kćerima čovječjim i rađale su im djecu]..." (potomci Setovih sinova)

Ovdje smo odvojili potomke koji su potekli iz dvije Adamove loze. Zanimljivo je da neposredno prije ovog izvještaja, u prethodna dva poglavlja iznose oba rodoslovlja,

• Kainovo rodoslovlje (4:17-22) osam naraštaja
• Setovo rodoslovlje (5:1-32) deset naraštaja

Za Setovu lozu je čak istaknuta jedna važna činjenica koja je bila vezana za njihovo obožavanje Jehove jer piše:

“Setu se rodi sin i on ga nazva Enoš. Tada se počne prizivati ime Jehovino.“ (4:26) 

Nema naznake da je Bog imao bilo kakav savez s Setom, ali mu je morao obećati blagoslov koji je automatski prešao na njega sa Abela čija je krv zahtijevala zamjenu za ono što mu je pripalo zbog cijenjenja Božjeg obećanja (1.Moj 4:10; Heb 12:24). Stoga je Set kad je dobio prvog sina Enoša, vjerojatno poput svog brata Abela, počeo prinositi žrtve čime se počelo "prizivati ime Jehovino" na taj poseban način koji je potekao od Abela (usporedi 1.Moj 13:4). Moguće je da je Bog njegovim potomcima dao da žive na području zemlje u kojoj je namjeravao stvoriti narod za svoje ime, jer je i Kain otišao živjeti "u zemlju Nod istočno od Edena" gdje je počeo graditi gradove za svoje potomke (1.Mo 4:16,17).

Postoji mogućnost da je Bog stvorio ljude, muško i žensko, kao što je navedeno u prvom izvještaju stvaranja kao što je prije njih stvorio životinje po svojim vrstama. Tako su prije Adama nastali prvi narodi po cijeloj zemlji. Bog je zatim izabrao mjesto gdje je zasadio Eden jao sveto mjesto te stvorio Adama i Evu preko kojih je namjeravao načiniti sebi narod preko kojeg bi se blagosloviti svi drugi narodi i dobili pristup drveću života. U tome bi slučaju Adam bio prvi čovjek po autoritetu na Zemlji, kao što je ta uloga kasnije pripala Isusu Kristu, drugom Adamu, onaj po kojemu je sve nanovo stvoreno. Međutim to se nije ostvarilo jer Adam nije ispunio Božji zahtjev poslušnosti koji je bio jako važan za onoga koji je na zemlji trebao zastupati Boga i Božje kraljevstvo u povezanosti sa Nebom. Zato je moguće da je Kain, nakon što se odvoji od svojih roditelja otišao u zemlju gdje su već živjeli drugi narodi te se tamo oženio i dobio svoje potomstvo.

Ako je područje Setove zemlje bilo suprotno od Kainove, onda bi se ona nalazila na području koje je kasnije Bog obećao Abrahamu. To je ujedno zahtijevalo da Setovi potomci paze kako ne bi za žene uzimali kćeri iz bilo kojih drugih obitelji, a posebno ne one kćeri koje su pripadale Kainovoj lozi. Trebali su hoditi s Bogom koji je od njih namjeravao stvoriti jedan poseban narod, što je i učinio, ali tek stoljećima nakon potopa kad su se ljudi opet namnožili. Tada je Jakov tj. Izrael bio Božji sin, a njegovi potomci Božji sinovi i kćeri (Iz  43:6). Ovdje stavljam naglasak na izraz Božje kćeri koje su bile potomci Božjih sinova. Bog je zahtijevao od Izraelaca da za žene uzimaju samo te (Božje) kćeri Jevrejke iz Abrahamove obitelji, a ne ljudske kćeri iz neznabožačkih plemena i naroda. S obzirom na način na koji je nastala Abrahamova loza iz koje je stvoren Izraelski narod, možemo iz Biblije iščitati ono što ne piše, a što je Bog očekivao i od Setove loze. Kao što je Abraham za svog sina Izaka tražio ženu iz svog plemena tako se očekivalo i od Seta i njegove potomke koji su znali za Kainovo prokletstvo i okolne narode. Međutim do vremena Noe to se potpuno zanemarilo.

Nefili su se u to vrijeme mogli povoditi za svojim rastom i zloupotrebljavati svoju visinu kako bi nametali svoju volju kojom se širio bezbožan utjecaj do te mjere da bi sa zemaljske scene nestali svi Božji sinovi iz Setove loze. To se nije moglo desiti u sljedećih 120 godina jer je postojao još samo jedan pravednik od te generacije koji je mogao to nadživjeti. Zvao se Noa. On je u međuvremenu imao tri sina koji su trebali produžiti tu lozu tako da je Bog mogao računati bar na jednog od njih i stvoriti preduvjete za novi početak. Zbog toga je odlučio odstraniti zli utjecaj bezbožnog svijeta. No, time nije mogao odstraniti pojavu ljudi divovskog rasta. Ukoliko je taj gen rasta nosila i žena jednog od Noinih sinova, onda su se i poslije potopa mogli rađati divovi u toj lozi, ali ne toliko učestalo jer su ostale grane Kainove loze bile uništene u potopu. Postoji mogućnost da je netko od te loze preživio potop van opasne zone jer je suprotnom nebeskom taboru 'zmije' omogućeno da sačuva svoje potomstvo koje se trebalo i nakon potopa suprotstavljati taboru i potomstvu 'žene'.

Izgleda da su divovi u to vrijeme bili normalna pojava, pogotovo ako su potekli od ljudi stvorenih prije Adama. I danas se rađaju djeca koja rastu više od svojih roditelja. No tada je to bio učestali slučaj među potomcima jedne loze kao što je to bilo slučaj sa Enokovim potomcima koji su nakon potopa živjeli u nekoliko gradova (5. Mo 2:10,11; Jošua 11:22). Ta loza je u ono pretpotopno vrijeme vjerojatno potjecala od Kaina i njegovih sinova. Kain je imao znak, tj. vanjsko obilježje da ga ne ubije netko "tko ga susretne", pa zato mislim da je on još narastao, čime se na vidljiv način isticao od sve druge Adamove djece. Ukoliko je riječ o tome onda je taj gen rasta prenio na svoje potomke tako da su se u toj lozi od njegovih sinova i kćeri učestalo rađali nefili. Oni su bili silnici pa su mogli "osvetiti Kaina do sedam puta". Ujedno je to zahtijevalo od Seta da ne traži Kainovu smrt kako ne bi na sebe i svoju djecu navukao osvetu njegovih potomaka. Kain je čak sagradio grad za svog prvog sina čime je stvorio vlastito društveno uređenje kako bi zaštitio sebe i svoje potomstvo.

Nefili su mogli imali jak utjecaj na razvoj tadašnjeg društva i gradova pod njihovom vlašću. Samim tim su mogli imati i određeni utjecaj na Setove sinove koji su živjeli pod patrijarhalnim uređenjem i vjerojatno pod šatorima. S druge strane Božji (Setovi) sinovi su trebali biti čuvari 'sjemena žene' i moralna snaga ljudskog društva jer su zastupali Božja mjerila svetosti braka i života. Ukoliko su bili privučeni životom u naizgled naprednijem društvu uređenih gradova koje su gradili Kainovi potomci, mogli su napustiti svoja skromna prebivališta i odlaziti živjeti u okolna područja gdje su im za oko upale lijepo uređene ljudske kćeri (mlade djevojke) te su ih uzimali za žene. Neke od tih žena su mogli nositi Kainov gen kojeg su prenosili na svoje sinove tako da su im one rađale nefile što je bio znak da Kainova loza preuzima Setovu lozu koja je s takvim brakovima i grešnim načinom života gubila status Božjih sinova, sve dok na zemlji nije ostao samo Noa.

“I nije poštedio drevni svijet, ali je sačuvao Noja, propovjednika (glasnika, anđela) pravednosti, sa još sedmoro drugih kada je naveo potop na svijet bezbožnih ljudi.“ (2. Petr 2:5)

Ovdje ne čitamo da je Bog kaznio nefile ili njihove očeve nego bezbožni svijet ljudi koji su se namnožili u Setovoj i Kainovoj lozi. U svakom slučaju potomci Setove loze nose veći grijeh jer nisu održali svoje prebivalište čistim nego su ga okaljali grijehom pod utjecajem žena iz bezbožnog svijeta. Do vremena Noe, svi su sinovi Božji zastranili u grijeh, čak i Noeva braća i njihovi sinovi. Na zemlji se nije moglo naći ni deset pravednika od kojih bi Bog mogao načiniti narod za svoje ime. Uzmimo u obzir da ni Sodoma ne bi bila uništena da je u njoj bilo deset pravednika. Budući da je prilikom potopa nestala Kainova loza, onda se Setovu lozu smatra onom po kojoj su nastali svi okolni narodi. Zato se i dalje može slobodno govoriti da je po Adamu i njegovom sinu Setu nastao sav ljudski rod, čak i onda ako su neka plemena nastala izvan Adamove obitelji.

Kako se onda s ovim slaže ova misao?

“Jer je i Krist ... umro u tijelu ali oživljen duhom u kojem je otišao (sišao) propovijedati duhovima u tamnici, koji ne htješe da slušaju kad ih očekivaše Božje trpljenje u vrijeme Nojevo. Tada se gradila arka, u kojoj se svega nekoliko ljudi, to jest njih osmero, spasilo prošavši kroz vodu.“ (1.Pet 3:19,20)

Onaj tko poznaje duh Pisma zna da ne postoji neko mjesto pod zemljom u kojem se nalaze zatočene duše umrlih, niti pali anđeli. Problem je u prijevodu i stavljanju interpunkcija na krivo mjesto. U sirijskom tekstu iz 5. st. piše nešto sasvim drugo:

“Jer je i Mesija (Krist) ... umro u tijelu, ali je oživljen Duhom (Božjim) koji je govorio dušama koje su držane u šeolu, onima koji su od davnine bili nepokorni u dane Noa kada je dugotrpljivi Duh Božji zapovjedio da se sagradi arka sa nadom u njihovo pokajanje.“

Iz ovog prijevoda se vidi da Isus nije otišao propovijedati anđelima ili umrlim ljudima kao duhovima u nekoj podzemnoj tamnici, nego je taj isti 'Božji duh' koji ga je oživio bio taj koji je Nou zapovjedio da gradi arku i preko tog Noe govorio onim dušama koje su zbog svoje nepokornosti završili pod osudom te zadržan u šeolu. A to je vjerojatno izvedeno iz knjige Postanka u kojem je zapisano gdje Bog kaže:

"Neće se Duh moj do vijeka preti (sukobljavati) s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina." (Postanak 6:3)

Noa je opisan kao "propovjednik pravednosti" (2.Pet 2:5). Iako je mogao riječima propovijedati tom svijetu, njegova aktivnost oko gradnje arke je govorila bez riječi o onome što je Bog namjeravao učiniti sa tadašnjim svijetom "s nadom u njihovo pokajanje" jer se Bog mogao na kraju predomisliti da ih ne uništi. Tu istu ulogu je imao Isus koji je tim istim Duhom propovijedao svom naraštaju kojeg je nazvao "zli i preljubnički naraštaj", a kojeg je usporedio s Noinim naraštajem (Matej 12:39; 24:37,38). Stoga je ovdje riječ o propovijedanju tim živim 'dušama' (ljudima) u vrijeme kad su se mogli pokajati dok je Bog strpljivo čekao, a ne o 'dušama' nakon njihove smrti tako da Isus nakon svog uskrsnuća nije imao zadatak da propovijeda onima koji su živjeli i umrli u vrijeme potopa. Zašto bi propovijedao samo njima, a ne i svim ostalima koji su umrli prije i nakon njih, a posebno neposlušnim Izraelcima. To ne bi imalo smisla.

No, ako netko traži smisao u širem kontekstu, može biti uvjeren da je Petar vjerojatno mislio na one 'duhove u tamnici' o kojima se govori u Henokovoj knjizi jer je u svojoj drugoj poslanici pisao o tim duhovima ili anđelima koji su sagriješili i bačeni u tartar koji je postao njihova tamnica (2.Pet 2:4). 

Nakon uništenja potopom ostalo je 'sjeme žene' iz kojeg je trebao nastati narod, a iz njega izići obećani potomak. Stoga je Bog morao i dalje među izabranima provoditi smjernice koje su trebale tu lozu držati odvojenom i čistom. To je u skladu sa proročanstvom o dvije linije Adamovih potomaka, od kojih će jedni biti potomci 'žene', a drugi potomci 'zmije'. Te dvije linije su najprije bile odvojene krvnom lozom sve do potopa. Bog je isto učinio i nakon potopa tako što je sve do Krista (Pomazanika) čuvao Setovu krvnu lozu koju je nosio Nojev sin Šem. Iz te loze je potekao Abraham što je bio uvod u novi početak rađanja sinova Božjih. Još i prije nego je s njima sklopio savez, Bog ih je nazvao svojim Sinom (2.Moj 4:22)