Izakov prvorođeni sin Ezav je izgubio pravo na blagoslov prvorodstva isto kao što je to pravo izgubio Adamov sin Kain. S druge strane, njegov mlađi sin Jakov je stekao to pravo iako nije bio prvorođenac (kao i Set) te je dobio dvanaest sinova od kojih je Bog stvorio narod za svoje ime, zbog čega su se svi Izraelci smatrali sinovima Božjim. To znači da je Bog svoj narod stekao iz drugog pokušaja jer su Setovi prvi potomci pomrli ili izginuli u potopu. Budući da su sinovi Božji iz Setove loze okaljali svoju lozu, Bog od njih nije mogao stvoriti narod. Zato je Bog učinio novi početak, sačuvavši ostatak od Noa i njegovih sinova, s tim da je prvorođeni Šem nastavio lozu iz koje je trebao doći Mesija.
Nakon stvaranja Izraela Bog ponovo zahtjeva da se ne žene tuđinkama kako ne bi bili navedeni na idolopoklonstvo i bezbožnost. Međutim oni su kao Božji sinovi često uzimali ljudske kćeri - tuđinke koje su ih navodile na idolopoklonstvo što je opet izazvalo Božje negodovanje. Povijest se u mnogim detaljima ponovila (4.Moj 31:14-16; 5.Moj 7:1-4; 2. Moj 34:11-16; Sud 3:6)
“Oni mu se iznevjeriše - nisu mu više sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden. Tako li uzvraćaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš.“ (5.Moj 32:5,6)
Na osnovu ove rečenice možemo zamisliti kako je to bilo u pretpotopno vrijeme kad je Bog na sličan način izrazio žaljenje za svojim sinovima koje je morao istrijebiti sa zemlje. Bog je stoljećima kasnije ponovno odlučio intervenirati, pa ih je dao u ropstvo drugim narodima iz kojih je pročistio mali ostatak i od njih nakon jednog naraštaja načinio novi narod s istim zahtjevom da ne uzimaju kćeri ljudske koje nisu pripadali njihovim plemenima. Međutim, oni su godinama nakon dolaska u svoju zemlju ponovo učinili istu grešku koja je opisana u Ezrinoj knjizi:
“Ali sada, što možemo reći, Bože moj, kad smo poslije svega toga zanemarili zapovijedi tvoje koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim riječima: `Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete nečista je zemlja od nečistoće naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim. ...Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?“ (Ezra 9:10-14)
Dok smo čitali ovaj izvještaj, mogli smo se uvjeriti koliko je ovaj zahtjev bio važan za Boga i njegove sinove, Setove potomke. I nakon potopa je Bog zbog ovoga kažnjavao prije svega svoje sinove, ali je među njima ostavljao ostatak koji je nastavio Setovu lozu (vidi Izaija 1:9, 10:22, 37:32, Ez 14:22, Rim 9:27, 11:5). Povijest se očito ponavlja i nadograđuje. Najveća nadogradnja će biti nakon uspostave Božjeg kraljevstva kada će se otvoriti nove knjige i objaviti sve tajne neba i zemlje među kojima su vjerojatno i neke koje sam pokušao hipotetski razjasniti u ovom svesku.
No, ako netko traži smisao u širem kontekstu, može biti uvjeren da je Petar vjerojatno mislio na one 'duhove u tamnici' o kojima se govori u Henokovoj knjizi jer je u svojoj drugoj poslanici pisao o tim duhovima ili anđelima koji su sagriješili i bačeni u tartar koji je postao njihova tamnica (2.Pet 2:4). Stoga i dalje postoji mogućnost da su nebeski anđeli kao ljudska spolna bića mogla biti uzeta sa svojih planeta kako bi bili u službu Neba, te da su se ogriješili tako što su preko ljudskih žena pokušali stvoriti svoje potomstvo - potomstvo žene i potomstvo zmije kako bi na takav način stvorili scenu za 'neprijateljstvo' koje je Bog postavio između njih (1.Moj 3:15). Vjerojatno je riječ o 'zvijezdama' koje je sotona naveo na tu zamisao i tako prouzročio da ih se zbaci sa svog nebeskog položaja na zemlju (Otk 12:4). Sotona je po tom primjeru mogao i Božje zemaljske sinove navoditi da na taj način pokažu neposlušnost Božjoj zapovjedi da ne uzimaju žene iz okolnih poganskih naroda. Zato cjelokupni kontekst Biblije govori o 'potomstvu žene' koje je na sebi nosilo posebnu ulogu da Bog od njih načini za sebe narod koji bi bio odvojen od ostalog svijeta. Preko tog svetog naroda je namjeravao načiniti svoje kraljevstvo na zemlji kojim bi vladali njegovi sinovi do vremena izabranog Mesije kojem su se na kraju trebali pokoriti svi narodi da bi dobili blagoslov. No, oni su se često miješali sa okolnim narodima uzimajući njihove kćeri za žene, čime su dovodili u pitanje svoju svetost i želju da ugode svom Bogu što ih je na kraju koštalo prokletstva.