• Korisnici 1
  • Članci 70
  • Broj prikaza (hitova) članaka 341643

Indeks članka

Stranica 9 od 25
Rekonstrukcija stvaranja
 
Sada možemo rekonstruirati početak svega. Bog je najprije po svom obličju (od nevidljive i/ili vidljive materije) stvorio najviša bića koja su smještena u svoje 'odaje' u njegovom okruženju. To su bili serafi. Preko njih je stvorio svoje prve Sinove kojih ima 24 i postavio ih nad cijelim univerzumom. Njima je pridružio kerube koji su im trebali pomagati u oblikovanju života na izabranim planetima. S njima je vjerojatno podijelio svoje ogromno znanje i dao im sposobnosti za kreiranje i oblikovanje materije po zakonima koja je On stvorio, kao što je pretvaranje energije u materiju i antimateriju te oblikovanje materije po nacrtu ugrađene u kemijske elemente i genome. Zbog toga ih je mogao koristiti kao svoje suradnike u oblikovanju materije u biljno i životinjsko carstvo sa čovjekom kao najuzvišenijim bićem. (vidi 14. svezak). To znači da je po njima mogao od materije oblikovati druga razumna bića od kojih bi neki bili izabrani i postavljeni u službu upravitelja za razvoj civilizacija u cijelom univerzumu. Prije nego su ih trebali načiniti, Bog je svojim Sinovima i njihovim najbližim suradnicima - kerubima - ukazao na svrhu stvaranja tih bića nakon čega im je zapovijedio da na izabranim planetima oblikuju prebivalište za njih. To ne piše u Bibliji na direktan način, pa se u našem istraživanju koristimo principom koji nam je otkriven. Po tom principu je Bog sa svojim nebeskim suradnicima najprije stvorio preduvjete za pojavljivanje drugih razumnih bića na raznim planetima, nakon čega im je Bog rekao:
 

"Načinimo čovjeka po našem obličju."

I tako su na tim drugim planetima nastala bića o kojima ne znamo skoro ništa jer smo zbog Adama, našeg praoca, još uvijek odvojeni od ostatka univerzuma. Kad budemo dio tog savršenog i umreženog univerzuma, onda ćemo znati sve o njima i Bogu.

Budući da je materija samo oblikovana energija onda nije teško Boga smatrati unikatnim bićem u neraspadljivoj materijalnoj energiji koja čini njegovo vanjsko obličje u kojem je njegova duša razumnog bića. U tom pogledu Njegove riječi: "Načinio čovjeka po svom obličju" dobivaju jedan širi kontekst u koji je uključen univerzalni princip međudjelovanja duše, tijela i duha života. Kao što postoji unutarnji i vanjski čovjek tako postoji unutarnji i vanjski Bog. Iako je Bog po svom obličju biće više dimenzije postojanja, on se sa svojim unutarnjim obličjem nalazi u vanjskom obličju. Duh i duša (svijest) se nalaze u tijelu i to je osnovni princip života kako Boga tako i njegovih stvorenja koja su sazdana na tom principu:

  • Duh (životna sila)
  • Duša (svijest, razum)
  • Tijelo (oblikovana energija)

U prvom dijelu smo objasnili kako su energija, materija i informacija tri temelja postojanja pod zakonom materijalizacije i dematerijalizacije (vidi "Tri temelja postojanja" - 1.dio). Jedno bez drugog ne može podržavati život. Prilikom materijalizacije energija svojom vibracijom pohranjuje informaciju unutar materije, a prilikom dematerijalizacije informacija ostaje vezana uz svjetlosnu energiju koja i dalje vibrira na određenim kodiranim frekvencijama. S obzirom da se svjetlost (vidljiva i nevidljiva) ponaša kao čestica i val, onda bi bilo moguće memorirati informacija na principu čestice, a energiju zadržati u obliku vala.

Isto je tako i sa principom postojanja u tijelu koje u sebi sadrži ta tri temelja postojanja koji se preslikavaju na sam život. Mi u našem tijelu sadržimo 99% energije (duha) koji putem informacije veže materiju u tjelesno obličje. Prilikom smrti materija se odvaja od duha (energije) koja u sebi čuva sve informacije o samoj osobi (duši). Duh funkcionira na principu vala ili energije, a duša na principu čestice koja čuva memoriju same osobe. Kao što je informacija nakon dematerijalizacije vezana u energiju (duh), tak je i duša nakon smrti vezana uz duh (energiju). Taj duh zajedno sa informacijom (dušom) se pohranjuje negdje u 'oblaku' (zajedničkom serveru) gdje se čuvaju do uskrsnuća.

Ovdje je riječ o unutarnjem i vanjskom obličju na zajedničkim temeljima Božjeg postojanja, s tim da se vanjsko obličje ne odnosi na sam oblik tijela nego na njegov osnovni temelj - materijalnu energiju. Riječ je o stvaranju čovjeka po neraspadljivom obličju kakvog imaju Bog i druga bića, samo što je prvi čovjek naše civilizacije svojom greškom odbacio duh neraspadljivog života čime je odbacio i život u materijalnom neraspadljivom obličju. Nakon svih ovih činjenica bi mogli malo više reći o anđelima koji žive u svom vječnom neraspadljivom tijelu.