Watchtower tvrdi da je ‘zao duh od Jehove’ Saulovo pokvareno stanje njegovog uma i srca, njegov unutarnji nagon da čini ono što je loše i da je on bio opsjednuti tim svojim zlim duhom (Vidi Stražarsku kulu, 1.1.1985. str. 26. i Stražarsku kulu, 15.3.2005. str 23). Smatram da nam Biblija za tu tvrdnju ne daje dokaze koji bi se mogli potvrditi nekim drugim sličnim događajima niti nam se u kontekstu toga nameću biblijski stavci koji bi navodili na takvo tumačenje. Suprotno tome, postoje mnoštva Biblijskih stavaka koji imaju jednu zajedničku nit s kojom se može lako razumjeti što je to bio ‘zao duh od Jehove’.

Izraz ‘duh’ u Bibliji na više mjesta ukazuje na nebeske anđele ili demone kao na razumna stvorenja (vidi  Lk 24:37-39; 1.Pet 3:19). No, mnoge čitaoce ovdje zbunjuje izraz ‘zao’ pa automatski odbacuju da Božji anđeo može biti zlo stvorenje koji radi pod Božjim vodstvom. To je zato što Biblija pod izrazom ‘zao duh’ često ukazuje na demone pa stoga većina automatski odbacuje pomisao da je Bog slao nekog demona da uznemirava Saula (Dj 19:15). Vodeći se tom pretpostavkom bilo je lakše zaključiti da je ovdje riječ o Saulovom vlastitom ‘duhu’ ili o zlom stanju njegova srca. Međutim, izraz ‘zao duh od Jehove’ u sebi sadrži neke pojmove koje treba razlučiti i objasniti u kontekstu biblijskog teksta služeći se biblijskim rječnikom. Biblija na više mjesta pokazuje da su anđeli u Božje ime silazili na Zemlju da izvrše Božju osudu (1.Mo 28:12). Tako je

“Jehova poslao na [Egipćane] ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, četu zlih anđela.“ (Ps 78:49)

Ta četa ‘zlih anđela’ ili ‘zlih duhova’ su bili Božji anđeli. Budući da su ti anđeli izvršavali određene zadatke, oni su bili poistovjećeni s načinom na koji je taj zadatak trebao biti izvršen. Oni u svojoj naravi nisu bili zli nego je ono što su prouzročili bilo ‘zlo’ za Egipćane. Zato u Mojsijevom izvještaju stoji:

"I učini Jehova [preko anđela] znake i čudesa velika i zla u Egiptu na Faraonu i na svemu domu njegovu…" (5.Mo 6:22)

Anđeo koji je ubijao prvorođence u Egiptu nazvan je "krvnikom" što ukazuje na izvršioca desetog zla koje je pogodilo sve Egipatske obitelji (2.Mo.12:23; usporedi 1.Dn.21:15). Ako se izražavamo biblijskim jezikom onda je taj anđeo bio ‘zao duh od Jehove’ jer ga je Bog poslao da učini to zlo. Takve anđele je Bog koristio kako bi ispunio svoju namjeru da zao naraštaj Izraelaca ne uđe u obećanu zemlju. Oni su pomrli, ali na način da je ‘ruka Jehovina bila na njima i nije im davala mira sve dok nisu pomrli i nestali iz tabora’ u periodu od četrdeset godina (5.Mo 1:35; 2:15). Ruka Jehovina su bili anđeli koji su imali zadatak da ispune Božju volju nad tim zlim naraštajem. Ti anđeli im nisu dali mira i zato su za njih oni bili zli anđeli.

Za razliku od anđela koje je Bog slao i koristio u svojoj namjeri, postoje i oni anđeli koji svojevoljno ili pod vodstvom Sotone napadaju ljude i čine im zla. Čak bi mogli reći da je Bog dozvolio sotoni i njegovim anđelima da budu uzročnici prokletstva i kazne koju je on izrekao svom narodu kad je rekao: 

"Jehova će vas kazniti čirevima kakvi izbijaju Egipćanima, hemoroidima, osipom i svrabom, od čega se nećete moći izliječiti. Jehova će vas kazniti ludilom, sljepilom i smetenošću. Usred bijela dana pipat ćete uokolo kao što slijepac pipa u mraku i ni u čemu nećete imati uspjeha. Drugi će vas uvijek zakidati i pljačkati, a neće biti nikoga da vas spasi." (Pon. zakon 28:27-29)

U vrijeme Mesije, Izrael je bio pod kaznom prokletstva, jer je u narodu bilo dosta bolesti kojima je Bog bio uzročnik kako bi ispunio svoju Riječ. On je čak rekao Mojsiju:

 “Tko je načinio usta čovjeku, tko ga može učiniti nijemim ili gluhim, tko mu može dati da vidi ili da bude slijep? Zar to nisam ja, Jehova?" (2.Mo 4;11)

Zato je tada u Judeji i okolici bilo gluhih, nijemih i slijepih Izraelaca. Bilo je i ludih i smetenih koji su bili u tom stanju zbog opsjednutosti. Čak su i opsjednuti učinjeni gluhim, nijemim i slijepima pa se Isus znao obratiti tim duhovima, uzročnicima takvih fizičkih i duševnih stanja da prestanu pa ih je sa kratkom zapovijedi istjerivao i ljudi bi bili izliječeni (Mt 8:16). Tako je npr. Isus jednog zlog anđela prekorio jer je prouzročio da neki čovjek zanijemi i ogluši. Isus ga je zbog toga nazvao "nijemi i gluhi duše" (Mk 9:17,25). Taj demon nije bio njem i gluh, nego je nazvan tako jer je prouzročio takvo stanje kod dotičnog čovjeka (vidi Lk 11:14). Tako se i Božje anđele može nazvati ‘zlim duhovima’, ali ne zbog njihove osobnosti, nego zbog onoga što su prouzročili, a što je bilo zlo za određene ljude. Zanimljivo je što je Isus rekao svojim učenicima kad je izliječio jednog slijepog čovjeka:

"Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio? Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to (njegova bolest) zato da se na njemu očituju djela Božja." (Iv 9:2,3)

Izgleda da je i taj čovjek rođen zbog kazne koju su podnosili Izraelci u to vrijeme. To je bila prilika da Bog pokaže da može otkloniti kaznu i nad cijelim narodom ako povjeruje u Mesiju i dozvoli mu da na njima pokaže Božju dobrotu i moć. To su bila Božja čuda, dok s druge strane postoje i lažna čuda koja uzrokuju demoni (anđeli iz suprotnog tabora). Oni mogu najprije prouzročiti razne bolesti i opsjedati ljude, a onda mnoge dovoditi u zabludu kad neki njihov čovjek (lažni prorok, svećenik ili učitelj) prouzroči izlječenje. Tako oni vežu lakovjerne ljude uz neke vjerske i duhovne vođe, a preko njih i uz vjerske zajednice i kultove koje nemaju Božji duh. To je zato što je i sam Bog rekao da će ljudima "poslati silu zablude, da vjeruju laži", čime ih je dao pod utjecaj i djelovanje sotone, oca laži (2.So 2:11; Iv 8:44). Po tome izgleda da je Sotona oruđe u Božjim rukama kako bi preko njega i njegovih anđela Bog kažnjavao i provodio prokletstvo nad pojedincima i zajednicama, što samo po sebi može imati i pozitivan učinak na one koji se kaju i mijenjaju svoje stavove i kriva razmišljanja.

Biblija spominje kako je jedan Božji anđeo bio ‘lažljiv duh’ jer je trebao prevariti Ahaba, Izraelskog kralja. Izvještaj kaže:

“Tada izađe jedan duh [anđeo] i stavši pred Jehovu reče: ‘ja ću ga prevariti’. A Jehova mu reče: ‘kako’? Odgovori: ‘izići ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih’. A Gospodin mu reče: ‘prevarit ćeš ga i nadvladat ćeš; idi i učini tako.’“ (1.Kr 22:21,22; usporedi Su 9:23,24)

Ovog ‘duha’ je poslao Bog pa se za njega može reći da je bio ‘lažljiv duh od Boga’. To ne znači da su Bog i njegovi anđeli lašci, jer je "nemoguće da Bog laže" (He 6:18). No, Bog je u svojoj mudrosti dozvolio da kralj Ahab povjeruje u lažnu informaciju svojih proroka jer je taj kralj više volio čuti dobro nego zlo. Iako se Ahab tri godine prije toga ponizio i pokajao za svoje postupke, očito je njegovo pokajanje s vremenom izgubilo vrijednost. Zato je Bog s razlogom želio navesti ‘zlo’ po Ahaba. U skladu sa svim ovim izvještajima možemo lakše prihvatiti biblijski način izražavanja kad je u pitanju izraz ‘zao duh od Jehove’ i time promatrati neke događaje onako kako ih je vidio pisac Biblije. U gornjem izvještaju smo zapazili da je Božji anđeo rekao da će biti ‘lažljiv duh’ u ustima proroka. To znači da je Bog mogao prouzročiti da iz usta čovjeka izlaze anđelove riječi. Ljudi koji su u to vrijeme prorokovali su znali da ‘duh Božji’ govori njima ili preko njih. U sličnoj situaciji se našao i Saul prije nego je postao kralj. Prorok Samuel mu je rekao:

“I sići će na te duh Jehovin, te ćeš prorokovati s njima i postat ćeš drugi čovjek.“ (1.Sa 10:6-10)

Taj ‘duh Jehovin’ je bio anđeo preko kojeg je Bog Saulu dao ‘drugo srce’ pa je Saul prorokovao na način kojim se vidjelo da je druga osoba, ali u pozitivnom smislu. No, nakon što je Bog odbacio Saula desilo se ponovno nešto slično:

“A sutradan napade Saula zli duh Božji, te prorokovaše u kući…“ (1.Sa 18:10-12)

Saul tada nije ‘prorokovao’ pod utjecajem svog duha nego je to bilo prouzročeno protiv njegove volje i to od strane anđela kao ‘zlog duha Božjeg’ koji je ponovno prouzročio kod njega drugo srce, ovaj put u negativnom smislu. Očito je Saul prorokovao protiv sebe. Taj događaj je Saulu bio znak da Bog više nije s njim jer se od tog trenutka počeo bojati Davida (1.Sa 16:14). Božja namjera je uspjela samim tim što je preko tog anđela ili ‘duha’ izazvao strah kod Saula. Zanimljivo je ono što se desilo nešto kasnije ljudima koje je Saul u tri pokušaja poslao da uhvate Davida:

“… I duh Božji dođe na poslanike Saulove, te i oni prorokovahu". Nakon trećeg puta Saul dolazi sam u Ramatu, "…ali i na njega siđe duh Božji te idući dalje prorokovaše…“ (1.Sa 19:23)

U ovim odvojenim i sličnim izvještajima možemo poistovjetiti izraz ‘duh Božji’ koji je prouzročio prorokovanje u Ramati sa izrazom ‘zli duh Božji’ koji je isto to prouzročio ranije kod Saula u kući. To poistovjećivanje možemo prepoznati i u 16. poglavlju, 23. stavak gdje pisac ove knjige navodi sljedeće:

“I kad bi duh Božji napao Saula, David uzevši gusle udarao bi rukom svojom, te bi Saul odahnuo i bilo bi mu bolje, jer bi zli duh Božji otišao od njega.“ 

• [duh Božji = zli duh Božji = anđeo Božji]

Samim tim što je ‘zli duh Božji’ tada ponovo ‘otišao od njega’ dodatno govori da je riječ o anđelu koji je u ovoj situaciji bio na strani Davida. Naime David je svojim muziciranjem trebao umiriti Saula, a ta namjera je bila poput molitve koju je anđeo prihvatio kako bi se vidjelo da David ima iza sebe jednu moćnu Božju ruku. Zato je taj anđeo prestao uznemiravati Saula zbog Davida. 

Ovakvim povezivanjem cijelog izvještaja možemo slobodno reći da je Bog u ovim prilikama poslao svog anđela protiv Saula tako da Saul nije mogao izvršiti ono što je naumio. Tako dolazimo do zaključka da je ‘anđeo’ ili ‘duh Božji’ prouzročio kod Saula da u određenim ključnim situacijama izgubi vlast nad samim sobom i da kao ‘drugi čovjek’ radi i govori ono što je htio Božji anđeo. Budući da je Bog želio navesti zlo na Saula onda je anđeo koji je bio poslan da uznemirava Saula bio ‘zao duh od Jehove’ ili Saulov protivnik (hebr. 'satan'). Taj ‘zli duh’ je vjerojatno imao zadatak da inkriminira Saula pred njegovim bliskim suradnicima i cijelim narodom tako da se vidi njegovu pravu osobnost. Znamo da je Saul više želio ugoditi narodu i starješinama nego Bogu. Nije želio da ga odbace zbog neposlušnosti Bogu i drugih grešaka koje je učinio pa se pretvarao da je Božji sluga (1.Sa 15:24-26,30). Međutim, narod je trebao spoznati da su i oni pogriješili jer su sebi izabrali kralja po svojoj volji čime su odbacili Boga da kraljuje nad njima po svojim mjerilima (1.Sa 8:5-7). Zato je ‘Božji anđeo’ imao zadatak da uznemirava Saula kako bi se vidjelo njegovo pravo stanje srca. Da bi to mogao, morao je biti Saulov protivnik ili sotona. Tko onda stoji iza onog anđela kojeg se dovodi u vezu sa sotonom? Razmotrimo i to pitanje.