U Bibliji se nigdje izravno ne koristi izraz ‘starješina’ za nebeska bića, pa kad Ivan kaže da je na nebu vidio 24 starješine, to neke čitatelje odmah asocira na ljude, a ne na nebeska bića. Iako se za nebeske anđele ne koristi taj izraz, on se podrazumijeva ukoliko uzmemo u obzir hebrejski stil izražavanja. U hebrejskim spisima se može vidjeti da su svi muškarci koji su nosili odgovornosti u zajednici nazvani ‘starješinama’, a starješine su se među sobom razlikovali po autoritetu kao ‘knezovi’, ‘poglavari domova’, ‘suci’ itd. Isto tako u Bibliji se za anđele koji su različito rangirani koriste isti izrazi s kojim se opisuju i zadaci i položaji koje imaju i ljudi na zemlji. Tako se za anđele kaže da su ‘knezovi’, ‘vojvode’, ‘stražari’ i ‘vojnici’ (Jš 5:13-15; 1.Kr 22:19; Da 4:13; 10:13). Kad se za neke ljude koristio izraz ‘knez’ ili ‘poglavar’ onda se podrazumijeva da je riječ o starješinama s višim autoritetom. Ili obrnuto, kad se za kneza ili kralja koristi izraz ‘starješina’, onda se time ne umanjuje njegov autoritet jer on jeste starješina – stariji službenik.

Ovo razumijevanje trebaju uzeti u obzir i čelnici Watchtowera (koji tvrde da je ovdje riječ o ljudima) jer i oni u svojoj organizaciji imaju skupštinske, pokrajinske i zonske nadglednike. Možda neće koristiti za njih izraz ‘starješina’ (presbýteroi), nego nadglednik (epískopos), ali se podrazumijeva da su svi oni starješine ali sa različitom mjerom odgovornosti i autoriteta. Tako je i sa poglavarima kojima je Bog dao autoritet na svim razinama vlasti. Ivanu nitko nije rekao za tu grupu nebeskih bića da su starješine, nego ih je sam tako nazvao po hebrejskom stilu izražavanja koji se odnosio na grupu ljudi s istim autoritetom. Osim toga on nije vidio jednog visokog anđela s krunom na glavi nego 24, što ga je podsjetilo na ‘zbor starješina’ gdje je svaki starješina bio službeni član tog zbora (vijeća) kao član izvršne vlasti (vidi Lk 22:66; Dj 5:21). Kad 24 starješine bacaju svoje krune pred Božje prijestolje oni samo ukazuju na svoju potpunu podložnost Bogu (Ot 4:10,11). Ne vidimo ih da bacaju svoje krune pred Isusovo prijestolje. Zato Ivan ovim ‘starješinama’ koji imaju krune daje posebnu čast koju nikad nije davao drugim apostolima koji su po autoritetu bili jednaki njemu.

Uzmimo u obzir da je Ivan bio apostol i u tadašnjoj skupštini su 12 apostola bili najviši po autoritetu kojima je Isus obećao dati da sjede na prvim prijestoljima u Izraelu. Tako bi 12 apostola pred Kristom sačinjavali 'zbor starješina', a svaki pojedinačno bi bio vladar ili gospodar nad dodijeljenim plemenom u Izraelu. Oni taj autoritet još nisu dobili niti su ga imali. Kako su ih tada vjernici oslovljavali? Nitko od vjernika ih nije oslovljavao sa ‘gospodaru’ nego samo sa ‘brate’. No, kako Ivan oslovljava jednog od 24 starješine? Ne obraća mu se sa ‘brate’ nego sa “gospodaru moj“ (Ot 7:14). U našem jeziku neki prijevodi koriste riječ ‘gospodin’, što ne odražava pravu misao jer se ta riječ kod nas koristi kao naziv dubokog poštovanja za svakog zrelog muškarca koji ne mora imati nikakav autoritet nad nama. Ispravan izraz je ‘gospodar’.

Gospodar (heb. 'adoni'; grč. kirios) gospod, onaj koji vrši gospodstvo nad ljudima, gospodar nad slugama, vlasnik, onaj koji ima apsolutna vlasnička prava

Zašto Ivan oslovljava ovog starješinu na taj način? U Hebrejskim spisima se vidi da su svi sluge pa i ljudi s autoritetom na takav način oslovljavali one koji su po autoritetu i časti viši od njih (vidi 5.Mo 23:6; Jr 37:20; 38:9). U Bibliji imamo primjer gdje se Gideon obraća Božjem anđelu sa ‘gospodaru’ (adoni – gospodin, gospodar - Suci 6:11-13). Jošua se anđelu Božjem također obratio sa ‘adoni – ‘gospodar moj’ (Jš 5:13-15). Prorok Danijel se također anđelu obraća sa ‘adoni’ – ‘moj gospodar’ (Da 10:15-17). Hebrejski ‘adoni’ se prevodi sa ‘gospodar’. Kad je kralj David okrunio svog sina Salamuna za kralja, oslovio ga je sa ‘moj gospodar’ pa nije neobično da Ivan (apostol koji će sjediti na prijestolju) ovog ‘starješinu’ oslovljava sa ‘moj gospodar’ jer je taj starješina po položaju veći od njega (Ps 110:1, usporedi sa Ot 7:14).

Ivan među ‘24 starješine’ u bijelim haljinama nije prepoznao nikoga od apostola, a kad se Isus preobrazio pred njim on ga je prepoznao iako je bio u bijeloj haljini (Mt 17:2). Očito su ovih 24 starješine viši od apostola jer sjede na prijestoljima odmah uz Boga u nebeskom zboru starješina, dok će on sa drugim apostolima sjediti na prijestoljima na zemlji koji će predstavljati zbor (vijeće) od 12 starješina. Zato nije ništa neobično da se ove visoko povlaštene anđele na nebu naziva ‘gospodarima’ čime je taj izraz Ivana i prve kršćane podsjećao na visoku i povlaštenu ulogu koju su ti nebeski ‘starješine’ imali u odnosu na druge službenike. Položaj tih ‘starješina’ na nebu koji imaju ‘krune’ možemo lakše predočiti ako znamo da Biblija sadrži opis ‘starijih muževa’ čija sijeda kosa predstavlja ‘krunu’ (1.Tim 5:17; Izr 16:31).

Iako je gornje razmatranje uzelo u obzir neke detalje koji potvrđuju da ‘24 starješine’ nisu ljudi, postoji još neki detalji koje možemo uzeti u razmatranje. Naime, u jednoj viziji vidimo 4 bića i ‘24 starješine’ koji se obraćaju Kristu zbog vjernih ljudi iz svakog naroda i kažu mu:

“… kupio si ljude, učinio si ih kraljevstvom (...) i kraljevat će nad zemljom ('na zemlji')“ (Ot 5:8-10)

Kao prvo, vidimo 4 bića (serafa) i 24 starješine kao viši oblik vlasti koji se obraćaju zemaljskom uređenju kojeg predvodi Isus Krist. Oni ne kažu “učinio si nas“ niti “kraljevat ćemo“ niti su mogli reći da ih je Isus otkupio, jer oni nisu u tom općem zboru vjernih ljudi koji će po Kristu kraljevati na Zemlji. Naime, svi koji dobiju vječni život će preko izabranih službenika upravljati zemljom i njenim bogatstvima jer će vladati nad djelima Božjim zajedno s Isusom Kristom i njegovim suvladarima (vidi 1.Mo 1:29; Ps 8:6). Između svih tih otkupljenih nalazit će se 144000 onih koji će u svojim rukama imati jednu višu upravljačku vlast nad ljudskim društvom. Iznad njih su nebeska bića pod kojima će se podložiti Bogu. Isto tako 144000 zemaljskih izabranika ne mogu biti u sastavu tih 24 nebeskih starješina jer u jednoj drugoj viziji vidimo Isusa i njih gdje…

“… stoje pred prijestoljem i pred četiri bića i pred Starješinama“ (Ot 14:3)

Ako ovih 144000 izabranika ‘stoje pred 24 starješine’, onda oni očito ne stoje pred sobom. Oni ne mogu biti u sastavu tih nebeskih ’starješina’ (kao što to tvrdi Watchtower) niti mogu sjediti na njihovim mjestima na nebu. Mjesta zemaljski službenika su povezana sa gorom Sion koja predočava zemaljsko područje vlasti gdje će zajedno s Isusom stajati ‘pred’ Božjim prijestoljem ili u videokrugu Božjeg prijestolja.

Isto tako ‘bijele lanene haljine’ koje nose ‘24 starješine’ ih ne moraju povezati sa ljudima jer se i za anđele kaže da su obučeni u bijele haljine. Prorok Danijel je imao priliku vidjeti jednog od tih starješina (poglavara) koji je bio obučen u (bijele) lanene haljine (vidi Da 10:4; 12:6,7). Opisao ga je kao ‘čovjeka’. Isto tako je i Ezekijel vidio anđela u obličju ‘čovjeka’ obučena u lan (bijele haljine) (vidi Ez 9,10.pogl). Ivan je bića koja su bila obučeni u bijele lanene haljine nazvao anđelima (Ot 15:6). Za one anđele koji će pratiti Isusa prilikom njegova dolaska se kaže da su ‘obučeni u fini bijeli lan’ tj. u bijele haljine (Ot 19:14). Te bijele haljine imaju svoju simboliku jer piše da je Isusovoj simboličnoj ‘ženi’ dano da se obuće u bijeli fini lan (Ot 19:7,8). Stoga izraz ‘bijele haljine’ koje se koriste i za ljude i za nebeske anđele nisu nikakav argument kojim bi se dokazalo da su ‘24 starješine’ ljudi, kao ni izraz ‘starješina’ (poglavar), jer se taj izraz koristio za povlaštenu i istaknutu ulogu koju su oni imali u odnosu na druge anđele.

Što iz svega ovoga možemo zaključiti? Prije svega, ‘24 starješine’ ne mogu biti ljudi kao što tumači Watchtower (vidi knjigu ‘Otkrivenje’ pogl. 14. str. 76,77. st. 8,9). Bez obzira što ih Ivan vidi u ljudskom obličju, to ne daje nekome za pravo da ih automatski poistovjeti sa ljudima samo kako bi se podupirala teza po kojoj će ljudi vladati s neba s Isusom. I Boga se ponekad prikazuje u ljudskom obličju.

Uzmimo u obzir da u tim vizijama neba Ivan vidi ‘četiri bića’ koji se nazivaju serafima. Serafi vladaju zajedno s Bogom nad svim univerzumom. Ne vidimo ih na prijestoljima nego uz samo Božje prijestolje čime su u sastavu tog najvišeg prijestolja zajedno s Bogom. Isto tako je sa 24 starješine koji vladaju u Božje ime svaki na svojem dijelu univerzuma. Kad bi Zemlja bila jedina nastanjena planeta u svemiru, onda bi mogli pomisliti da su svi oni stvoreni kako bi imali svoje područje vlasti na Zemlji, što nema smisla. Puno vjerojatnije je da se Zemlja nalazi u području vlasti samo jednog starješine - Poglavara tako da ostali poglavari vladaju drugim područjima univerzuma, a svi zajedno s vremena na vrijeme dolaze pred Boga na svojim prijestoljima na kojima ih prenose kerubi.

                       Nebesko vijeće (JHVH - 4 serafa - 24 starješine)

‘24 starješine’ očito postoje sa određenom svrhom. Iako se samo jednom spominju u Bibliji o njima možemo znati puno više kroz razmatranje različitih vizija u kojima ih možemo prepoznati.

Uzmimo u obzir da je Izaija vidio Boga u hramu zajedno sa četiri serafa. Nije vidio ostala bića jer su se oni nalazili izvan hramskog uređenja. Za razliku od njega, Ivan je u svojoj viziji vidio i ono što se nalazilo u samom nebeskom gradu izvan hrama, a to je vidio i prorok Danijel koji je zapisao da su u određenom trenutku bila 'postavljena prijestolja' (množ.) i da je Pradavni (Bog) sjeo (Da 7:9). Danijel ne navodi broj tih prijestolja, ali zato kaže da su ona bila postavljena u određenom trenutku, što navodi na zaključak da 24 starješine s vremena na vrijeme zajedno dolaze pred Boga gdje sjedaju na svoja prijestolja koja se postavljaju radi takvih događaja. I to je ono što je Ivan vidio, a što ga je moglo podsjetiti na zbor sinova Božjih koji dolaze pred Boga (vidi Job 1:6). Kad sjednu na svoja prijestolja oni bacaju svoje krune pred Božje prijestolje, jer se u tom trenutku odriču svoje zastupničke uloge Boga, pokazujući time svoju podložnost Bogu kao suverenom Gospodaru, jedinom kojemu pripada "slava, čast i moć" (Ot 4:10,11).

Bogu ne treba jedan jedinstveni Sin prestolonasljednik, jer on nije smrtno biće da bi trebao nasljednika svog prijestolja. Sjetimo se Davida. Dok je sjedio na svom prijestolju imao je nekoliko sinova za koje piše: “Davidovi su sinovi bili prvi do kralja“ (1.Lj 18:17; usporedi Mt 18:1,4; 20:27; Mk 9:35; Lk 13:30). Oni su bili prvi knezovi izjednačeni po funkciji i autoritetu tako da nitko od njih nije bio veći od drugoga bez obzira na godine. Međutim, Davida je čekala smrt i morao je imati nasljednika kojega je Bog unaprijed odabrao. To ne bi bio onaj koji je prvi rođen, nego onaj kojeg je Bog izabrao zbog čega bi bio učinjen 'prvorođencem' (Ps 89:27). Tako je to trebalo biti sve do glavnog Pomazanika Isusa Krista (drugog Davida) koji je zadobio besmrtni život (Ez 34:23; Ho 3:5; He 7:23,24). On nije trebao imati svog prestolonasljednika, pa je po Božjem nalogu izabrao sebi 12 suvladara koji su trebali biti prvi do njegovog prijestolja (Mt 19:28; Lk 22:30). Stoga je sasvim razumljivo da i Bog ima svoje nebeske sinove koji su prvi do njega. Oni stoga služe svom Ocu i zastupaju njegovu vlast u cijelom univerzumu te se u određeno vrijeme okupljaju oko Boga u njegovom nebeskom gradu. Isto tako svaki od njih u svom redu dolazi pojedinačno služiti pred Bogom u njegovom nebeskom svetištu.

Zbog svoje službe i odgovornosti Božji sinovi prvog reda moraju direktno ili indirektno obilaziti svoja područja djelovanja. Zato ih kerubi prenose na prijestolju po svemiru što nam govori da oni u cijelom kosmosu održavaju život i svetost te zastupaju Božju suverenost. U određeno vrijeme ulaze u Svetinju nad svetinjama pred svog Oca, Boga nad Bogovima i Gospodara nad Gospodarima gdje sačinjavaju vijeće 'bogova' najviše razine. Izvan tog vijeća svaki od njih upravlja svojim dijelom Neba na drugoj nižoj razini vlasti. Onaj kojeg je vidio Ezekijel je bio zadužen za dio svemira u kojem se nalazi naša planeta. Zato se u spomenutoj viziji ne vide ostala 23 prijestolja. Ukoliko je svaki od 24 bića zadužen za svoj dio područja u univerzumu onda bi svaki od njih po uzoru na Boga bio kralj i svećenik koji u svojoj službi ima po četiri keruba u svećeničkoj službi. Oni se ne nalaze u centralnom dijelu svemira gdje je Božje prijestolje nego na onom dijelu svemira u kojem je postavljeno njihovo prijestolje. U tome nam može poslužiti vizija proroka Ezekije koji je vidio:

“… velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. (kao svjetlac u ognju; kao jaka svjetlost; kao blistanje rumenila u sred vatre). Usred toga nešto kao četiri bića (keruba), obličjem slična čovjeku; svako od njih sa četiri lica, u svakoga četiri krila… Nad glavama bića bilo je vidjeti neku vrstu svoda nebeskoga iz divna kristala, što se je prostirao gore nad glavama njihovim…Iznad svoda nebeskoga, što se je nalazio nad glavama njihovim, bilo je nešto, što je izgledalo kao safir kamen i bilo kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, bila je prilika, što je izgledala kao čovjek.“ (Ez 1:4-6,22,26; 10:1)

Što vidimo?

• Nebesku letjelicu od sjajne materije koja zrači žarkom svjetlosti
• Četiri bića (keruba s 4 krila) ispod svoda koji se prostirao iznad njih
• Prijestolje iznad svoda
• Biće poput čovjeka sjedi na prijestolju

Ovo nas podsjeća na viziju u kojem vidimo Boga na njegovom prijestolju sa četiri serafa, s tom razlikom što Boga u hramu okružuju četiri serafa sa šest krila, a ovo biće nalik čovjeku negdje u nebeskom prostoru naše galaksije okružuju četiri keruba s četiri krila.

• Bog ♦ 4 serafa stoje sa sve četiri strane njegova prijestolja // 1. razina vlasti
• Starješine ♦ 4 keruba stoje sa sve četiri strane njihovih prijestolja // 2. razina vlasti

Kad povežemo sve slike koje govore više od riječi onda vidimo da vrhovni Bog predsjedava cijelim svemirom ali svoju vlast dijeli sa svojim Sinovima koji na drugoj nižoj drugoj razini vlasti zastupaju svog Boga i Oca. Jedan od njih vlada i upravlja galaktičkim područjem u kojoj se nalazi naša planeta. Zato ovo biće nalik čovjeku sjedi na svom prijestolju kojega (poput Boga) okružuju četiri keruba. Njega se može vidjeti samo u viziji jer ga čovjek ne može vidjeti s obzirom da je poput Boga okružen slavom koja se ne može gledati ljudskim očima. On osobno ne mora dolaziti na Zemlju jer u svojoj upravi ima velike knezove (arhanđele) koji također sačinjavaju zbor starješina (poglavara). Svaki od arhanđela izvan tog vijeća prenose nebesku vlast na treću najnižu razinu u kojoj se nalaze planete te oni sa svojim knezovima i anđelima obavljaju zadatke i prenose važne poruke ljudima tako da su oni u direktnom doticaju s čovjekom. No u iznimnim situacijama i sam Poglavar može sići na Zemlju kao što je bio slučaj silaska na Sinajsku goru kada su njegovu slavu u obliku vatre, dima i gromova gledali Izraelci. Budući da je on Božji zastupnik koji s pravom nosi Božje ime YHVH, onda su pisci Biblije pisali o viđenju Jehovine slave. Tako su njegovu slavu mogli gledali proroci i drugi Božji sluge u vizijama dok je Mojsije imao priliku na gori Sinaj biti u njegovoj prisutnosti i vidjeti ga samo s leđa jer čovjek ne može gledati u njegovo lice iz neposredne blizine (2.Mo 33:18-22). Kasnije mu se pojavljivao u stupu od oblaka. On je očito taj najviši Duh koji je bio s Isusom 40 dana za vrijeme dok je nakon krštenja boravio u pustinji. Isus ga nije vidio jer je vjerojatno taj Poglavar (Duh) bio u stupu od oblaka u kojem se naziralo nadnaravno svjetlo, ali je poput Mojsija "čuo njegov glas", razgovarao s njim i gledao njegovu slavu što je bilo isto kao da je "gledao njegovo lice" (Iv 5:37; usporedi 2.Mo 34:5-10). Sam Isus je rekao da govori samo ono što je čuo od Boga.

Anđeo koji se pojavio pred Mojsijem u vidu gorućeg grma je očito bio taj Poglavar - Duh koji se predstavljao kao Bog Jehova jer je nosio Božje ime i sjedio na Božjem prijestolju. O tom događaju čitamo:

“Tada mu se ukazao anđeo Jehovin u rasplamtjeloj vatri iz grma. On se zagledao, a to grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. I Mojsije je rekao: “Prići ću da bolje pogledam taj čudesan prizor, zašto grm ne sagorijeva.” Kad je Jehova Bog (anđeo-bog) vidio kako prilazi da bolje pogleda, pozvao ga je iz grma: “Mojsije! Mojsije!” A on je odvratio: “Evo me!” Tada mu je rekao: “Ne prilazi ovamo! Skini sandale s nogu svojih, jer je tlo na kojem stojiš sveto!” Zatim je nastavio: “Ja sam Bog oca tvojega, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.” Mojsije je tada zaklonio lice svoje, jer se bojao gledati u pravoga Boga.“ (2.Mo 3:6)

Ovaj anđeo Božji je bio jedan od Božjih sinova. Imao je ovlasti da predstavlja i zastupa Boga tako da je mogao govoriti Mojsiju kao Bog jer je nosio Božju krunu (autoritet) na svojoj glavi. Kasnije se taj Poglavar u tamnim oblacima iz kojih je isijavala vatra i gromovi, spustio na goru Sinaj pred cijelim narodom kako bi narod lakše osjetio Božju prisutnost i svoju odgovornost koja je trebala biti stavljena pred njih. Zato je Mojsije rekao:

“Znaj, dakle, danas da Jehova, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra koja proždire.“ (5.Moj 9:3; Heb 12:9)

Vrhovni Bog nije osobno išao pred Izraelcima, jer je tu ulogu imao jedan od njegovih Sinova, Poglavara. U Bibliji ćemo primijetiti gdje se on u svom obraćanju poistovjećuje sa Jehovom u prvom licu, dok istovremeno spominje Jehovu u 3. licu. Tako je Mojsiju rekao: "... ne daj da se svećenici i narod popnu na goru kako bi prišli Jehovi (3. lice), da ih on (3.lice) ne bi pogubio." (2.Mo 19:24). Iako je u 10 zapovjedi koristio zamjenicu "mene" (1. lice), te je rekao za sebe: "ja sam Jehova Bog (1.lice), u 3. zapovjedi nije rekao: "Ja" nego je rekao "On" kao što piše: 

"Jehova (3. lice) neće poštedjeti kazne onoga tko nedostojno spominje njegovo (3. lice) ime." (2.Mo 20:2,5,7)

Ovakvo korištenje Božjeg imena u 1. i 3. licu od strane istaknutog Božjeg anđela je bilo moguće jer je taj anđeo sišao na zemlju da zastupa autoritet Jehove. Zanimljivo je zapaziti da je Njega vidio prorok Ezekijel u jednoj viziji u kojoj stoji:

“A gore na prijestolju sjedio je netko tko je izgledao kao čovjek. Od dijela koji je izgledao kao njegov struk pa naviše vidio sam nešto što je sjalo poput bijelog zlata, nalik na vatru koja je izbijala odande. A od njegovog struka naniže vidio sam nešto nalik na vatru. Svuda oko njega bila je blještava svjetlost kao duga u oblacima u kišni dan. Tako je izgledala svjetlost koja je blještala unaokolo. Izgledala je kao Jehovina slava...“ (Ezekiel 1:26-28)

Kao što vidimo, ovo biće je isijavalo svjetlost u obliku plamena koja je izgledala kao vatra. Naravno, ta vatra nije bila prirodna pojava pri kojoj u kemijskoj reakciji nastaje toplina i svjetlost nego nadnaravna pojava u kojoj nastaje samo plamteća svjetlost bez topline koja nije ni mogla sagorjeti grm u kojem se pojavio anđeo. Izgleda da je Mojsije u toj svjetlosti prepoznao lik anđela u ljudskom obličju jer piše da mu se ukazao anđeo Jehovin, te da se bojao gledati u njega kad je čuo da pred njim govori netko tko se predstavio kao 'Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev'. Kao što je Mojsije trebao biti elohim (bog, moćnik) pred faraonom, tako je i ovaj Božji Sin bio 'elohim' tj. 'bog' pa ćemo ga oslovljavati kao Poglavar kako bi ga razlikovali od drugih anđela (2.Mo 7:1). Njegova prisutnost je bila očitovana i u tabernakulu gdje se silazio u stupu od oblaka i sastajao s Mojsijem koji ga je gledao u lice što je bilo kao da je govorio s Bogom licem u lice (2.Mo 33:11). Budući da nije mogao izravno gledati u njegovo prirodno lice, onda je Mojsije njegovo lice gledao u stupu od oblaka i vatre u kojem je bila svjetlost koja se smatrala 'licem' koje govori s njim. U njegovoj službi su bili visoki knezovi (arhanđeli) koji su sačinjavali 'zbor starješina' druge razine. a jednog od njih, koji se zvao Mihael, je poslao da vodi Izraelce kroz pustinju i bude im zaštita u njihovoj zemlji. Svaki arhanđeo je u svojoj nadležnosti imao niže knezove i anđele.

Trebamo primijetiti da se Poglavar direktno obraćao proroku čime je zaobišao (vanzemaljske) anđele u nižoj razini vlasti. To prikazuje situaciju u kojoj je pomazani prorok i vođa (krist) izdvojen iz naroda kao prvi čovjek koji zauzima položaj prvog zemaljskog Sina. Taj položaj je u početku imao Adam jer je imao prednost komunicirati s Bogom preko svog Poglavara po kojem je došao u postojanje. Takva veza neba i zemlje bi savršeno funkcionirala da je Adam ostao vjeran Bogu. Tada bi nebeski i zemaljski Sin, svaki u svojoj razini zastupali Boga. Adam bi tada pod vodstvom nebeskog Sina organizirao i predvodio Božje službenike koji bi kao glasnici (anđeli) Božje suverenosti i svetosti upravljali na Zemlji ljudskim društvom. On je kao Božji zemaljski Sin trebao surađivati sa Božjim nebeskim Sinom, poglavarom zemlje. Ta je čast kasnije pripala Isusu, drugom Adamu. U međuvremenu su razni proroci imali tu čast da se bar u viziji vide i čuju s tim Poglavarom.

Iz Ezekijelove vizije vidimo samo jedno prijestolje koje sa 4 keruba upravlja područjem u kojem se nalazi naša planeta. Ostala 23 prijestolja ne vidimo jer je za nas bitan samo onaj Poglavar koji sa svoja četiri keruba ima posebne ovlasti i zadatke na našoj planeti. Jedan od tih zadataka je opisan u Otkrivenju:

“Potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje i drže četiri vjetra zemlje, da ne puše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikakvo drvo.“ (Ot 7:1)

Ovi anđeli su povezani s vjetrovima i zato ih prepoznajemo kao kerube (2.Sam 22:11; Ps 18:10; 104:4). Kao što stoje na četiri ugla nebeske letjelice tako stoje na četiri ugla Zemlje, što znači da je s njima Poglavar (bog) koji predstavlja Boga na svom prijestolju. Po svemu sudeći se ovaj Poglavar predstavljao s imenom JHVH koji je izravno ili neizravno komunicirao s izabranim ljudima preko kojih je trebao ostvariti svoj plan za kojeg mu je nebeski Otac dao odriješene ruke. On je komunicirao i s Adamom preko kojeg nije uspio realizirati Božji plan nego ga je morao odgoditi sve dok se ne stvore svi uvjeti za rođenje drugog Adama.

Da bi kraljevstvo moglo biti vođeno od Boga na teokratski način, ono je moralo imati i zajedničko hramsko uređenje koje bi bilo projicirano na Zemlju. Zato možemo donekle imati uvid u stvari Neba jer su bile preslikane na zemaljsko uređenje. To je i razlog vizije o jednom veličanstvenom hramu kojeg je u viziji vidio prorok Ezekijel:

“I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad (tj. kad je On došao da proriče protiv uništenja grada) i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice. A Slava Jahvina uđe u Dom (hram) na vrata koja gledaju na istok. Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. Zatim sam čuo kako mi netko govori iz hrama, a onaj je čovjek došao i stao kraj mene. I reče mi: "Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek.“ (Ez 43:2-7)

Božje prijestolje na nebu se nalazi u nebeskom hramu, a ovdje vidimo kako se u zemaljski hram postavlja Božje prijestolje nakon što u njega s neba, sa Jahvinom slavom, silazi nebeski Sin kao poglavar planete Zemlje. Zato je zemaljski hram u doba Izraelova bio ispunjen Božjom slavom koju je licem u lice vidio samo Mojsije, razgovarajući sa tim nebeskim Poglavarom. Zemaljski hram je bio mjesto njegovih nogu, što znači da je On mogao svojim duhom ulaziti u taj hram kad god je trebao, dok su se kerubi stalno izmjenjivali u službi na zemlji. Zbog njih je zemaljski hram imao nebesku slavu i bio je povezan sa nebeskim svetištem i nebeskim Sinom koji je bio najvažnija veza Neba sa zemlje čija je neraskidiva veza ovisila i o Božjem zemaljskom Sinu koji je trebao stupiti na scenu.

Nebeski ‘bogovi’ (sinovi Božji) svaki u svom redu upravljaju ‘nebeskim hramom’ kao “poglavari koji nadziru sveto mjesto“ čime surađuju s Bogom u održavanju njegovog stvarstva u svetosti. Sličnu upravu na nižoj razini će imati Isus Krist na zemlji kad sjedne na Davidovo prijestolje (Ps 122:3-5). Tako će nebo i zemlja biti skladno povezani preko nebeskog i zemaljskog Sina. Da bi ljudi mogli upravljati svojim društvom i zemljom kao što Bog upravlja univerzumom, moraju Božju upravu preslikati u svoj sistem upravljanja u kojem bi izabrani službenici po cijeloj zemlji bili jedna velika Božja vojska glasnika (anđela) pod vodstvom prvog Sina i najvišeg kneza. Samo ukoliko takvih vojski Božjih glasnika ima i na drugim planetima u našem svemiru (kozmosu), onda bi to bilo u skladu sa izrazom “Jehova nad vojskama, koji sjedi nad kerubima“ (1.Sa 4:4). (O razotkrivanju te tajne univerzuma se može čitati u 21. svesku)