Adam je sa svojom djecom trebao biti besmrtan. Kao 'najviši knez' na zemlji je trebao predvoditi zemaljsku upravu sastavljenu od različitih vrsta službenika ili zemaljskih anđela (glasnika). Već smo vidjeli da su proroci i svećenici i ostali Božji službenici u Izraelu smatrani 'anđelima Jahve nad vojskama' koje je predvodio zemaljski najviši knez. Taj isti knez (kralj) je bio na čelu svog naroda iz kojeg su se uzimali ljudi za službe u sastavu uprave grada i hrama, dok su najveći broj službenika sačinjavali sluge i vojnici kao izvršioci. Sve njih se moglo smatrati zemaljskim anđelima jer su svojom službom učestvovali u razglašavanju Božje suverenosti i svetosti pretvarajući Božju riječ i zapovijed u djelo. Uzmimo u obzir da je država Izrael bila slika koja je trebala prikazivati cijelu planetu pod Božjom nebeskom upravom koju očekujemo. 

Ova opcija uzima u obzir da je Mesija Jehošua (Isus), sin Josipov, pobijedio smrt i stao na to mjesto prvog Sina, te će predvoditi svoje zemaljske "izabrane anđele", najprije kao kralj, a poslije najvjerojatnije kao najviši knez (arhanđeo) koji će preko svojih knezova upravljati ljudskim društvom na cijeloj planeti (1.Tim 5:21). Dok se to ne ostvari, na zemlji će i dalje postojati službe drugih (vanzemaljskih) anđela koji su sa svojim arhanđelom Mihaelom poslani od Boga da služe interesima ljudi pozvanih da naslijede Božje kraljevstvo. Oni će i nakon toga služiti u tom svojstvu kao čuvari i zaštitnici Božje suverenosti i svetosti na zemlji u službi prvog Sina, Isusa Krista i njegovih anđela. Samim tim će između nebeske uprave 3. razine i zemaljske uprave postojati zajedničko posredništvo pod vodstvom Poglavara 2. razine vlasti. Identitet tog nebeskog poglavara nam nije otkriven ali se krije u upravi Neba koja se nalazi na 2. razini:

• uprava 1. reda - Bog na prijestolju i serafi, hramski službenici
• 〈Svetinja nad svetinjama〉
• uprava 2. reda - 24 poglavara na prijestoljima i kerubi, hramski službenici
• 〈Svetinja〉
• uprava 3. reda - Arhanđeli na prijestoljima i kerubi, hramski službenici
• 〈Trijem〉

Ovakva teokratska struktura ima smisao samo ako se prva razina vlasti prenosi i širi na slijedeće razine čiji se broj 'uprava' mnogostruko povećava. Npr. 1. uprava ima samo jednog univerzalnog poglavara, vrhovnog Boga. Njegova se vlast prenosi na slijedeću razinu koja se povećava na 24 poglavara koji upravljaju samo s jednom od 24 zone univerzuma. Zatim, svaki od njih unutar svoje zone također širi svoju vlast na veći broj uprava na slijedećoj nižoj razini koja bi bila u rukama najviših knezova, pa bi ta zadnja treća razina nebeske vlasti bila najraširenija jer bi bila rasprostranjena po cijelom svemiru i vezana za planete na kojima je stvoren ljudski život koji je jedini razlog zašto postoji svemir. Za sada znamo da našu planetu predvodi arhanđeo Mihael ali i onaj arhanđeo koji je nakon Adamovog pada odvojen od Mihaela te dobio vlast nad jednim dijelom čovječanstva. Zato na zemlji koja je vanjski trijem postoje dvije različite uprave neba i zemlje koju nadgledavaju njihovi nebeski upravitelji. Jedna je upredana ljudima koji upravljaju svim narodima osim izabranog naroda Izrael koji je predan u ruke izabranom kralju i bio uređen po teokratskom sistemu Neba. Tu zemaljsku upravu će na kraju predvoditi Mesija Jehoshua (Krist Isus) na našoj planeti koja je vanjsko predvoreje hrama za pristup ljudi koji dolaze pred Boga preko svojih poglavara.

Usporedimo to sa jednom državom gdje centralna vlada s predsjednikom upravlja cijelom zemljom. Da bi sa svojom upravom mogao uspješno provoditi svoju vlast, predsjednik je svoju zemlju podijelio na 24 regije (županije) nad kojima je postavio po jednog poglavara - župana. Svaki od njih sa svojim pomoćnicima nadgledava sve gradove u svojoj regiji s kojima upravljaju izabrani prvi knezovi - gradonačelnici. U tom slučaju bi naša planeta bila samo jedna od takvih gradova pa nikao ne bi bila jedino mjesto za život u svemiru nego samo jedna od mnogih kojima bi upravljao Bog preko svoje hijerarhijske uprave. Kao što je i grad podijeljen na kotareve kojim upravljaju predsjednici mjesnih odbora tako bi i grad-kraljevstvo na zemlji bio podijeljen na narode, plemena i obitelji kojim upravljaju knezovi pod vodstvom najvišeg kneza.

U biti, kad bi Bog vladao samo nad našom civilizacijom tada bi bio izjednačen sa anđeoskim knezom iz protivničkog tabora koji ima mogućnost da sam vlada svijetom sa svojim anđelima čiji broj je jako mali. Naime broj službenika s kojima raspolaže sotonski (protivnički) knez je samo jedan mali i neznatni dio za razliku od svih anđela s kojima Bog raspolaže. Kad je Isus rekao da može "pozvati više od 12 legija anđela", a legija je u to vrijeme brojala prosječno 5000 vojnika, onda bi to bio broj od 60000 anđela, što znači da je suprotna strana morala imati najviše toliko anđela (Mt 26:53). Bogu onda uopće ne treba toliko veliko ustrojstvo samo za potrebe jedne planete. Međutim broj od 'mirijade mirijada' (100 milijuna) anđela koji nije konačan broj, pokazuje da Zemlja očito nije jedino mjesto u našoj galaktici ili u našem Nebu nad kojim je Bog trebao postaviti svoju vlast (Ot 5:11). Kad bi Zemlja bila jedini živi planet, onda bi nebesko ustrojstvo izgledalo kao kad bi na ovoj planeti imali svjetsku vladu sa stotinu tisuća viših i nižih službenika koji iz jedne sofisticirane građevine upravljaju samo jednom malom oazom u pustinji u kojoj živi jedno malobrojno pleme Bušmana, s tim da je ostatak planete prekriven beživotnom pustinjom. Takvo nesrazmjerno hijerarhijsko ustrojstvo u tom slučaju nema smisla.

Dovoljno je zamisliti da se Zemlja nalazi u galaksiji koja ima preko nekoliko tisuća sunčevih sistema oko kojih kruže planete na kojima Bog može stvoriti uvjete za život. Ako je u toj galaksiji naša planeta za sada jedina na kojoj je stvoren život, što je onda sa stotinu milijardi drugih galaksija u kojima u svakoj od njih ima mnoštvo planeta koje su stvorene s određenom svrhom? Svrha postojanja sunčevih sistema je da u njima kruže planete oko Sunca, izvora svjetla i topline, kako bi se mogao podržavati život. Da nije tako, u cijelom svemiru bi postojao samo jedna galaksija sa našim sunčevim sistemom. Ostatak svemira uopće ne bi imao smisao svog postojanja ukoliko u njemu ne postoji razumni oblik života.

Bog je jedini vladar cijelog univerzuma i u Bibliji često nailazimo na njegovu izjavu da je On stvoritelj Neba i Zemlje, a time i Suveren svega. S obzirom da spominje Zemlju jer je ona živi planet, da li onda spominje Nebo kao živi kosmos jer je u njemu također prisutan život na drugim planetima? Kakav zaključak možemo izvući iz Biblije? Razmotrimo samo dva citata:

“Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.“ (1.Mo 2:1)

Pisac knjige Postanka je imao u mislima vojsku živih bića koja ispunjava Nebo i Zemlju. Znao je da neka anđeoska bića dolaze s neba u kojem se nalaze bezbrojne zvijezde pa je razumljivo da je njihovo prebivalište bilo na sličnim nebeskim planetima, a ne u zrakopraznom prostoru neba. Osim toga Bog nije ljudima spominjao onaj dio neba kojeg oni nisu mogli vidjeti svojim očima, a u kojem On prebiva sa svojim najuzvišenijim anđeoskim bićima, tako da se podrazumijeva da On ukazuje na onu 'vojsku nebesku' koja ispunjava taj vidljivi nebeski prostor svemira. U tom svjetlu čitamo:

“Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode.... Ja sam onaj, koji je načinio zemlju i na njoj ljude stvorio, ruke su moje razapele nebo, i svoj vojski njegovoj dao sam zapovijed.“ (Iz 45:2,12)

• Zemlja ⇒  ljudi, narodi, zemaljska bića
• Nebo ⇒ vojska nebeskih bića

Vidimo da Bog spominje zemlju samo zato što je na njoj stvorio život. Ona je samim tim više od neke beživotne planete. Da li onda ima smisla spominjati nebo tj. vidljivo nebesko prostranstvo ispunjeno bezbrojnim nebeskim objektima, zvijezdama i planetima, ako bi svemir bio beživotno prostranstvo? To ne bi imalo smisla. Nebo dobiva smisao samo ako se u njemu nalaze različita bića kao i na našoj planeti. Moguće je da su neki od njih, kao glasnici (anđeli) od krvi i mesa, dolazili na našu planetu (vidi 1.Moj 18:1-8; Suci 13:11).

Zato u gornjem citatu vidimo da Bog u kontekstu neba spominje nebesku vojsku kojoj je dao zapovijed. Ta zapovijed uključuje nešto što je trebalo imati trajnu radnju. Naime, Zemlja je samo jedna planeta u tom nebu na kojoj je Bog stvorio čovjeka i dao mu zapovijed da trajno upravlja s njom. Budući da je s neba na zemlju slao neke anđele koji su imali isto ljudsko obličje, onda je ljudima ipak neizravno dao do znanja da je Nebo ispunjeno životom i nastanjeno bićima kojima je također dao zapovijed da upravljaju drugim planetima. Njihov broj je toliki da svi zajedno sačinjavaju ogromnu nebesku vojsku kojoj se trebao pridružiti i Adam sa svojom službenicima (anđelima). Međutim, 

Samo ukoliko je nebo bilo poput živog organizma kao i naša planeta, onda ga je Bog mogao isticati kao i Zemlju na kojoj je stvorio život. Bog ne bi mogao pred ljudima isticati slavu beživotnog svemira, ako je Zemlja dokaz da se na sličnim planetima mogu stvarati uvjeti za život ljudskih bića? Zato On nije stvorio beživotna prostranstva svemira jer takva mrtva materija bez svrhe života gubi na stvaralačkoj slavi.

Kao što naš sunčev sistem ne bi imao slavu bez planete Zemlje tako je i sa cijelim svemirom i milijardama galaksija. Zemlja u tolikom svemiru bi bila kao kapljica vode na Marsu. Iako bi u toj kapljici bilo živih mikroorganizama, mi bi taj planet i dalje smatrali mrtvim planetom. Tako bi izgledao i naš beskrajni svemir ako bi naša Zemlja bila jedini živi planet. Zar bi se onda Bog mogao veličati u slavi kao Stvoritelj i izvor života, ako bi cijeli svemir bio beživotni sustav koji ničemu ne služi. Naime, jedan planet kao Zemlja je dokaz da život može biti prisutan u cijelom svemiru, a ako nema takvih živih planeta, onda je Bog odustao od svoje uloge da stvara živa bića i preko njih širi svoje kraljevstvo i daje svrhu planetarnim, zvjezdanim i galaktičkim sistemima. Kad bi Božju vlast sveli samo na Zemlju, tada Mu ne bi trebala tolika moćna i ogromna uprava sa svim postojećim službenicima kako bi nadgledavao i upravljao ljudima na jednoj planeti koja je samo zrno prašine u tom ogromnom svemiru. Ne bi mu bili potrebni ni serafi ni kerubi jer bi mogao sam upravljati Zemljom preko jednog moćnog anđela i nekoliko izabranih ljudi kojima bi dao moć i znanje.

Uzmimo u obzir i to da Bog ne vlada nad svojim poglavarima, serafima i kerubima. Oni su dio njegove uprave preko kojih vlada nad ljudskim bićima koja mogu živjeti na planetima, tako da su ljudi u svemiru jedina bića nad kojima se vlada i koja su stvorena da oživotvore njegov ogromni svemir. Njegovo kraljevstvo ima svrhu samo ako postoje ljudska bića nad kojima se vlada. Zato je čovjek jedinstveno i značajno biće zbog kojega je Bog stvorio, ne samo Zemlju nego i njeno Nebo u galaktičkoj formaciji. Samo s takvim Nebom u kojem postoji život je Bog mogao isticati svoju jedinstvenost. Zato bi i sva druga nebesa u galaktičkim formacijama trebala u sebi sadržavati život kako bi Božje kraljevstvo obuhvatilo cijeli svemir koji je očito stvoren sa tom svrhom.

S druge strane, ukoliko jedan od velikih knezova ili kerub koji je dobio vlast nad Zemljom upravlja jedinim mjestom u svemiru na kojem postoji život, onda je on značajniji od Boga. Kad u svemiru ne bi postojao život na drugim planetima, onda Božje isticanje svoje vlasti nad Nebom bi bilo potpuno beznačajno jer bi ispalo da je jedino mjesto s živim bićima morao dati u ruke degradiranom anđelu i njegovom taboru kojeg je postavio u neprijateljski status, pa bi sotonska (protivnička) uprava tada imala puno veće područje vlasti od Boga koji je na ovoj planeti uvijek imao samo mali broj svojih vjernih podanika. Ukoliko je Bog neovisnoj upravi i njegovim anđelima čak i privremeno predao vlast nad jedinim oblikom razumnog života u svemiru tada bi Stvoritelj uglavnom vladao samo nad beskrajnom mrtvom materijom u tom svemiru. Cijela struktura Božjih nebeskih poglavara i službenika bi tada bila izvan službe. I na kraju Isusove vladavine Bog bi morao zahvaliti tom čovjeku što Mu je bio vjeran i vratio mu vlast nad Zemljom. Naravno da ova slika beživotnog svemira nema smisla.

Upravo zbog tako velikog svemira Bogu je potrebno puno više vladara na više razina vlasti. Omjer njegove ogromne vlasti nad univerzumom je nemoguće mjeriti sa mjerom vlasti jednog anđela koji bi vladao područjem samo jedne planete. Sve ovo upućuje na pomisao kako u svemiru postoje mnoge civilizacije zbog kojih postoji savršeno ustrojena nebeska uprava koja je toliko dobro razgranata na više razina da može pokrivati cijeli svemir. Božja veličina i moć dolazi do izražaja tek kad shvatimo da On vlada sa milijardama zvjezdanih sustava u kojima mogu postojati planete na kojima je stvoren život. S tih planeta na kojima već vlada Božje kraljevstvo su na našu planetu vjerojatno dolazili Božji službenici (anđeli) s drugih planeta koji su uzdignuti u viši stupanj vlasti kao i Isus Krist. Kao što Bog nije stvorio Zemlju “kao pustinju nego da se na njoj prebiva“, tako je i sa ostalim dijelom svemira zbog kojih je Bog stvorio moćna bića i predao im upravu nad cijelim Nebom kao što je čovjeku povjerio upravu nad Zemljom (Iz 45:18; 1.Mo 1:28). Oni mogu u svoju upravu uzimati izabrane ljude sa njihovih planeta i postavljati ih u službenike Neba s kojima izvršavaju razne zadatke na planetima unutar svog galaktičkog Neba.

Mi za sada možemo govoriti samo o našoj planeti koja tek očekuje da se na njoj jednom zauvijek uspostavi Božje prijestolje. Božje kraljevstvo upravlja Nebom ali još ne upravlja Zemljom. Zato nas je Isus uputio da molimo Boga 'da dođe njegovo kraljevstvo i da njegova volja bude na zemlji kao na nebu' (Mt 6:10). Mnogi se pitaju što će biti s Isusom kad na kraju svoje vladavine preda Bogu svoje krunu. U nastavku ćemo vidjeti da tada više neće biti potrebno sadašnje ustrojstvo nebeske vlasti koja je bila formirana samo privremeno dok čovječanstvo ne stekne stupanj savršenosti koji je potreban da Zemlja uđe u sastav Božjeg kraljevstva. Preostaje nam još mesijansko kraljevstvo s kojim će Bog preko Mesije, drugog Adama čovječanstvo vratiti na početnu točku, nakon čega će biti zauvijek biti postavljena jedna nova uprava. Pod tom novom zemaljskom upravom će ljudi svojim stvaralačkim sposobnostima stvoriti nezamislive stvari s kojima će odražavati svog Stvoritelja jer je u njih ugradio svoju želju i potrebu da stvaraju i oblikuju materiju. Tu sposobnost imaju i bića koja su daleko iznad čovjeka, pa ćemo najprije istražiti svrhu njihovog postojanja kako bi shvatili smisao našeg postojanja.